33

EL-AHZAB / SAVEZNICI

OBJAVLJENA U MEDINI, IMA 73 AJETA

"U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!"
"O Vjerovjesni~e, Allaha se boj, a nevjernike i licemjere ne slu{aj - Allah, uistinu, sve zna i Mudar je /1/ i slijedi ono {to ti Gospodar tvoj objavljuje - Allah dobro zna ono {to vi radite /2/ i u Allaha se pouzdaj, Allah je za{titnik dovoljan!" /3/

Imam Ahmed prenosi od Zerra da rekao je: /472/ "Ubejj ibn Ka'b mi je rekao: 'Koliko (ajeta) u~i{ suru 'El-Ahzab' ili koliko smatra{ da ima ajeta?' Rekao sam: 'Sedamdeset tri ajeta.' Rekao je: 'Nikako, ve} smatram da vrijedi koliko i sura 'El-Bekare'. U njoj smo u~ili: 'Starca i staricu neopozivo kamenujete ako u~ine zinaluk - kao kazna od Allaha, d`.{.' A Allah je Silan i Mudar.'"
To prenosi i Nesai samo od druge osobe. Iz ovoga bi se dalo zaklju~iti da je u njoj bilo ajeta koja su se u~ila, a zatim su derogirana, kako njihove rije~i tako i propisi (hukmovi). Allah sve zna najbolje!
U govoru Uzvi{enog: "O Vjerovjesni~e, Allaha se boj", ovo je opomena ni`em putem vi{eg. Pa, ako Uzvi{eni ovo nare|uje Svome robu i poslaniku, onda su svi oni koji su ispod njega (po stepenu) pre~i da se odazovu toj naredbi.
Govor uzvi{enog: "...a nevjernike i licemjere ne slu{aj" zna~i nemoj ih slu{ati i nemoj se sa njima savjetovati.
 "Allah, uistinu, sve zna i Mudar je", tj. on je najpre~i da se slijede Njegove naredbe i da se Njemu pokorava. Zaista, On najbolje zna svr{etak svih stvari. On je Mudar u Svom govoru i postupcima. Zbog toga je Uzvi{eni rekao:
 "i slijedi ono {to ti Gospodar tvoj objavljuje" od Kur'ana i sunneta:
 "Allah dobro zna ono {to vi radite", tj. Njemu se ni{ta ne mo`e sakriti.
"I u Allaha se pouzdaj" u svim svojih poslovima i u svim situacijama;
"Allah je za{titnik dovoljan!", tj. Njegova za{tita dovoljna je za onog ko se na Njega osloni i Njemu se pokaje.

"Allah nijednom ~ovjeku dva srca u njedrima njegovim nije dao, a ni `ene va{e, od kojih se ziharom rastavljate, materama va{im nije u~inio, niti je posinke va{e sinovima va{im u~inio. To su samo va{e rije~i, iz va{ih usta, a Allah Istinu govori i na Pravi put izvodi. Zovite ih po o~evima njihovim, to je kod Allaha ispravnije! /4/ A ako ne znate imena o~eva njihovih, pa bra}a su va{a po vjeri i {ti}enici su va{i. Nije grijeh ako u tome pogrje{ite, grijeh je ako to namjerno u~inite;  a Allah pra{ta i Milostiv je."/5/

Pripremaju}i se za izno{enje onoga {to se `eli ajetom, Uzvi{eni spominje poznatu, opipljivu stvar, a to je da ~ovjek ne mo`e imati dva srca u svojim  njedrima i da ne mo`e njegova `ena postati mu majka kada se rastavlja od nje rije~ima: "Ti si mi kao le|a moje majke." Isto tako posinka svoga ne mo`e u~initi sinom svojim.
Uzvi{eni veli:
"Allah nijednom ~ovjeku dva srca u njedrima njegovim nije dao, a ni `ene va{e, od kojih se ziharom rastavljate, materama va{im nije u~inio." Sli~no ovome je i ovaj govor Uzvi{enog i Svemogu}eg:
"a one nisu majke njihove, majke njihove su samo one koje su ih rodile." (58:2)
U govoru Uzvi{enog:
"...niti je posinke va{e sinovima Va{im u~inio. To su samo va{e rije~i iz va{ih usta." Cilj je negacija, jer je ovaj ajet objavljen u vezi sa Zejd ibn Harisom, r.a., {ti}enikom Vjerovjesnikovim, s.a.v.s.
Prije poslanstva Vjerovjesnik, s.a.v.s., ga je posvojio, pa su mu govorili Zejd ibn Muhammed. Allah, d`.{., htio je da prekine ovu vezu i ovaj odnos rije~ima:
 "niti je posinke va{e sinovima va{im u~inio", kao {to Uzvi{eni veli u ovoj suri:
"Muhammed nije otac nijednom od va{ih ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik, a Allah sve dobro zna." (33:40)
Govor Uzvi{enog: "To su samo va{e rije~i, iz va{ih usta", zna~i va{e posinovljenje te djece je samo govor i neobavezuje da bude va{ stvarni sin, jer je on, zaista, stvorenje iz ki~me drugog ~ovjeka.
Pa kao {to je nemogu}e da kod jednog ~ovjeka budu dva srca, isto tako nemogu}e je da on ima dva oca.
"...A Allah Istinu govori i na Pravi put izvodi."
Seid ibn D`ubejr rekao je da dio ajeta
"...Istinu govori..." zna~i pravdu (govori), a Katada rekao je da rije~i: "...i na Pravi put izvodi..." zna~e Ispravan put (Siratul-mustekim).
Abdur-Rezak rekao je: "Obavijestio nas je  Ma’mer prenose}i od Ez-Zuhrija da je u vezi sa Allohovm govorom:
'Allah nijednom ~ovjeku dva srca u njedrima njegovim nije dao', rekao: 'Saznali smo da se to odnosilo na Zejda ibn Harisa.' Poslaniku je donesen primjer koji glasi: "Sin drugog ~ovjeka nije tvoj sin."
Allahov govor: "Zovite ih po o~evima njihovim, to je kod Allaha ispravnije" je u svojstvu derogiranja, po{to je prije islama bilo dozvoljeno posinovljavanje tu|ih sinova, pa bi tako postali posinci. Zato je Uzvi{eni naredio da se njihovo porijeklo pripi{e njihovim o~evima. To je, ustvari, prava pravda i dobro~instvo.
Buharija prenosi od Abdullaha ibn Omera da rekao je: /473/ "Zaista smo Zejda ibn Harisa, r.a., {ti}enika Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zvali Zejd ibn Muhammed dok nije objavljen ovaj ajet:
"Zovite ih po o~evima njihovim, to je kod Allaha ispravnije." To isto prenose Muslim, Tirmizi i Nesai od Musaa ibn Ukbe.
Zato, kada je derogiran ovaj postupak, Uzvi{eni je dozvolio `enidbu sa `enom od posinka (nakon {to se rastave), pa je Allohov Poslanik, s.a.v.s., o`enio Zejneb bint D`ah{, koju je pustio Zejd ibn Haris, r.a.
U ajetu koji govori o zabrani `enidbe Uzvi{eni veli: "i `ene va{ih ro|enih sinova" (4:23), skre}u}i pa`nju na `enu posinka, koji nije ro|eni sin.
Govor Uzvi{enog: "Zovite ih po o~evima njihovim", odnosi se na Zejda ibn Harisa, r.a., koji je ubijen u Bici na Mu'ti osme godine po Hid`ri.
U sljede}em Svom govoru:
"A ako neznate imena o~eva njihovih, pa bra}a su va{a po vjeri i {ti}enici su va{i", Silni i Svemogu}i nare|uje da se srodstvo posinaka pripisuje njihovim o~evima, ako su o~evi poznati. A ako nisu poznati, pa oni su njihova bra}a po vjeri i njihovi {ti}enici. To im je nadoknada za njihovo porijeklo.
Zatim je Uzvi{eni rekao:
"Nije grijeh ako u tome pogrje{ite", tj. ako ste nekog od njih pripisali nekom drugom a ne njegovom ocu gre{kom, a nakon ulo`enog truda i energije da biste saznali ko mu je otac.
Ovakva vrsta gre{ke kod Allaha, d`.{., i nije gre{ka i ne povla~i za sobom grijeh, kao {to je Uzvi{eni na to ukazao u Svom govoru:
"Gospodaru na{, ne kazni nas ako zaboravimo ili {to nehotice u~inimo!" (2:286)
U Muslimovom "Sahihu" stoji da je Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (474) "Uzvi{eni i Svemogu}i Allah rekao je: 'Ve} sam uradio.'" (Tj. ne ka`njava za nehoti~an grijeh.)
A u drugom hadisu stoji: (475) "Nema nijednog ~ovjeka da se pripisuje drugom ~ovjeku mimo oca, a zna svog pravog oca, a da ne vjeruje." Ajet koji je dokinut glasio je: "Zaista je nevjerovanje da se odri~ete svojih o~eva."
Imam Ahmed prenosi od Omera, r.a., da rekao je: (476) "Zaista je Allah, d`.{., poslao Muhammeda, s.a.v.s., s Istinom i objavio mu Knjigu. Pa kada mu je objavljen ajet o kamenovanju, on ga je primijenio, a primjenjivali smo ga i mi poslije njega." Zatim rekao je: "U~ili smo ajet: 'Zaista je nevjerovanje da se odri~ete svojih o~eva.'"

"Vjerovjesnik je pre~i vjernicima nego oni sami sebi, a `ene njegove su - kao majke njihove. A srodnici, po Allahovoj Knjizi, pre~i su jedni drugima od ostalih vjernika i muhad`ira, a prijateljima svojim mo`ete oporukom ne{to da ostavite. To u Knjizi pi{e." /6/

Allah, d`.{., znao je kolika je bila pa`nja i ljubav Allahovog Poslanika prema njegovom ummetu, kojeg je stalno savjetovao. Odredio je da im on bude pre~i od njih samih, a njegova presuda me|u njima da bude ispred njihovog li~nog interesa, kao {to Uzvi{eni  veli:
"I tako Mi Gospodara tvoga, oni ne}e biti vjernici dok za sudiju u sporovima me|usobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u du{ama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore." (4:65)
U sahih-hadisu stoji (477): "Tako mi Onoga u ^ijoj ruci je moja du{a, ni jedan od vas ne}e vjerovati sve dok mu ja ne budem dra`i od njega samoga, njegovog imetka, njegove djece i svih ljudi."
Zbog toga je Uzvi{eni rekao:
"Vjerovjesnik je pre~i vjernicima nego oni sami sebi..." Buharija prenosi od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /478/ "Nema ni jednog vjernika a da mu ja nisam najpre~i me|u ljudima na dunjaluku i ahiretu. Ako `elite u~ite slijede}e:
'Vjerovjesnik je pre~i vjernicima nego oni sami sebi.'  Bilo koji vjernik da ostavi neki imetak, neka ga naslijede njegovi nasljednici. A ako je iza sebe ostavio dug ili ~eljad, neka do|u nasljednici kod mene, ja sam mu za{titnik." Prenosi ga samo Buharija.
Allohov govor: "...a `ene njegove su kao majke njihove...",  u zabrani, po{tovanju i pa`nji; me|utim, sa njima nije dozvoljeno osamljivanje. Ova zabrana ne odnosi se apsolutno na njihove k}erke i sestre.
Uzvi{eni je rekao:
"A srodnici, po Allahovoj Knjizi, pre~i su jedni drugima", tj. oni su pre~i jedni drugima po Bo`ijoj odredbi "...od ostalih vjernika i muhad`ira", tj. rodbina je pre~a da se naslje|uje nego muhad`iri i ensarije. Ovaj ajet se smatra derogiraju}im, i dokinuo je obi~aj koji je do  tada bio da se naslje|ivalo zbog savezni{tva i bratimljenja, kao {to Ibn-Abbas veli: "Muhad`ir je naslje|ivao ensariju, a ne njegova rodbina, a zbog bratimljenja kojeg je me|u njima uspostavio Allohov Poslanik, s.a.v.s." Ovako su govorili mnogi iz prvih, a i kasnijih generacija.
Ibn Ebi-Hatim prenosi od Zubejra ibn el-Avvama da rekao je: "Uzvi{eni i Svemogu}i je posebno u povodu nas, muhad`ira i enasarija, objavio:
' A srodnici po Allahovoj Knjizi, pre~i su jedni drugima...' , jer kada smo mi Kurej{ije do{li u Medinu, nismo imali imetka, pa smo na{li ensarije, tu divnu bra}u, zbratimili se s njima i naslje|ivali ih."
Ebu-Bekr, r.a., pobratimio se sa Harid`e ibn Zejdom, Omer, r.a., sa nekim drugim, a Osman, r.a., se pobratimio sa ~ovjekom iz Beni-Zurejka Ibn-Sa'd ez-Zerkijom. Neki ljudi govore druga~ije.
Zubejr, r.a., rekao je: "Ja sam se pobratimio sa Ka'b ibn Malikom, pa kada sam mu do{ao o`enio sam se od njega. Na{ao sam oru`je koje je za njega izgleda bilo prete{ko. Tako mi Allaha, sine moj, da je on tog dana umro, drugi ga osim mene ne bi naslijedio, sve dok Uzvi{eni nije objavio ovaj ajet naro~ito povodom nas, Kurej{ija i ensarija. Poslije toga smo pristupili takvom naslje|ivanju."
Govor Uzvi{enog: "...a prijateljima svojim mo`ete oporukom ne{to da ostavite", tj. oti{lo je i dokinuto je nasljedstvo, a ostala je pomo}, dobro~instvo, dobri odnosi, lijepo pona{anje i oporuka.
Uzvi{eni rekao je: "To u Knjizi pi{e", tj. ova odredba je odre|ena i zapisana u Prvoj Knjizi koja se ne mijenja niti preina~uje. Zaista, su bli`nji najpre~i jedan drugom, i pored toga {to je Allah, d`.{., svojevremeno bio odredio druga~ije, zbog velike mudrosti koju On zna. On je znao da }e to poni{titi sa onim {to je odre|eno prvotnom  Njegovom odredbom (kada i kaderom). A Allah najbolje sve zna.

"Kad smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina, ~vrst smo zavjet uzeli /7/ da bi On pitao iskrene o njihovoj iskrenosti; a nevjernicima je On pripremio bolnu patnju." /8/

Uzvi{eni nas obavje{tava o peterici odabranih vjerovjesnika (ulul-azm) kao i ostalim poslanicima. On je od njih uzeo obavezu, zavjet o uspostavljanju Allahove vjere, dostavljanju Njegove Poruke, me|usobnoj saradnji, pomaganju i sporazumu, kao {to Uzvi{eni veli:
"Allah je od svakog vjerovjesnika kome je Knjigu objavio i znanje dao, obavezu uzeo: 'Kad vam poslije do|e poslanik koji }e potvrditi da je Istina ono {to imate, ho}ete li mu sigurno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li pristajete i prihvatate da se na to Meni obave`ete?' Oni su odgovarali: 'Pristajemo!' 'Budite, onda svjedoci' - rekao bi On, 'a Ja }u s vama svjedo~iti.'" (3:81) On je od njih uzeo ovu obavezu i zavjet nakon {to ih je poslao kao poslanike. Isto se to odnosi i na ovo. Ovdje je imenovao pet odabranih poslanika, {to je vezivanje posebnog za op}e jer su prvo spomenuti vjerovjesnici uop}eno, a onda ovih pet poslanika. Oni su spomenuti kako u ovom tako i u drugim ajetima. Ovaj ajet po~eo je sa posljednjim Allohovm poslanikom, zbog njegovog ugleda, s.a.v.s., a zatim je poredao ostale poslanike prema vremenu njihovog pojavljivanja, s.a.v.s.
O govoru Uzvi{enog: “Da bi On pitao iskrene o njihovoj iskrenosti." Mud`ahid rekao je: "To su dostavlja~i od poslanika", tj. koji su prenijeli i dostavili od poslanika ono {to im je objavljeno, Njih }e Allah, d`.{., pitati o iskrenosti poslanika.
"...A nevjernicima je On pripremio", tj. onim iz njihovih naroda, "bolnu patnju", tj. koja boli. Mi svjedo~imo da su poslanici dostavljali ono {to im je objavljeno od njihovog Gospodara; savjetovali su svoje narode, obja{njavali jasnu, o~iglednu i o~evidnu Istinu i pored toga {to su ih u la` utjerivale neznalice, inad`ije i otpadnici. Ono s ~ime su Allohov poslanici do{li Istina je, a oni koji su im se suprotstavljali - zalutali su. Kao {to }e stanovnici D`enneta govoriti:
  "poslanici Gospodara na{eg zaista su istinu donosili." (7:43)

"O vjernici, sjetite se Allahove milosti prema vama kada su do vas vojske do{le, pa smo Mi protiv njih vjetar poslali, i vojske koje vi niste vidjeli - a Allah dobro vidi {ta vi radite /9/ kad su vam do{le i odozgo i odozdo, kad su vam o~i razroga~ene bile, a du{a do{la do grkljana, i kad ste o Allahu sva{ta pomi{ljali." /10/

Uzvi{eni obavje{tava o Svojim blagodatima, blagonaklonostima i dobro~instvima prema Njegovim robovima, vjernicima a {to se posebno o~itava u Njegovom odbijanju njihovih neprijatelja u godini kada su se udru`ili protiv njih i naparavili savezni{tvo. To je bilo, kao {to je poznato, u godini Bitke na  Hendeku, u {evalu pete godine po Hid`ri, {to je poznato i ispravno mi{ljenje.
Uzrok ove bitke bio je taj {to su se prvaci `idovskog plemena Benu-Nadir - koje je Resulullah, s.a.v.s., udaljio iz Medine u Hajber, a me|u njima su bili: Selam ibn Ebi el-Hakik, Selam ibn Me{kem i Kenana ibn Er-Rebi - sastali sa Kurej{ijskim uglednicima, pa su ih hu{kali na rat protiv Vjerovjesnika, s.a.v.s., {to su ovi i prihvatili. Zatim su oti{li do plemena Gatfan, koje je tako|er pristalo uz njih. Kurej{ije su krenule iz Meke sa robovima i onima koji su ih slijedili, a vojskovo|a im je bio Ebu-Sufjan, Sahr ibn Harb. Vojskovo|a plemena Gatfan bio je Ujejne ibn Hisn ibn Bedr. Ukupno ih je bilo oko deset hiljada.
Kada je Resullullah, s.a.v.s., ~uo za njihov pohod, naredio je muslimanima da kopaju hendek (jarak), oko grada uklju~uju}i i isto~ni dio, i to po savjetu Selmana Farisija, r.a., pa su to i uradili.
Resulullah, s.a.v.s., je sa njima prenosio zemlju i kopao. Idolopoklonici su do{li i zaposjeli isto~ni dio grada u blizini Uhuda. Jedna njihova druga grupa je zaposjela visove Medine, kao {to Uzvi{eni veli:
 "kad su vam do{le i odozgo i odozdo." Iza{ao je Resulullah, s.a.v.s., s jo{ oko tri hiljade muslimana (neki ka`u sedam stotina). Le|a su okrenuli planini Sel', licima su bili okrenuti prema neprijatelju, a hendek je bio iskopan; u njemu nije bilo vode i onemogu}avao je konjicu i ljude da do njih do|u. @ene i djecu je sklonio u medinske tvr|ave. Jedno `idovsko pleme Benu-Kurejza, imalo je utvrdu na istoku grada. Imali su jamstvo, ugovor sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s. Oni su imali oko osam stotina boraca. Njima je oti{ao Hujejje ibn Ahtab en-Nedarij. Ostao je kod njih sve dok nisu ugovor prekr{ili, pa su nahu{kali saveznike protiv Resulullaha, s.a.v.s., pa se stanje vidno pogor{alo.
Situacija je bila opasna i vrlo te{ka, kao {to Uzvi{eni veli: "Tada su vjernici bili u isku{enje stavljeni i ne mogu biti gore potreseni."
Muslimani su ostali opkoljeni oko jedan mjesec a da ovi nisu uspjeli doprijeti do njih, niti je me|u njima bilo borbe. Ipak je Omer ibn Abdu-Vedd  el-Amirij, koji je bio jedan od poznatih i hrabrih konjanika u d`ahilijetu, probio hendek i do{ao do muslimanskih polo`aja.
Resulullah, s.a.v.s., naredio je Aliji, r.a., da iza|e na dvoboj. Nakon {to su se borili izvjesno vrijeme Alija, r.a., ga je ubio. To je bio dobar znak pobjede.
Zatim je Slavljeni poslao na saveznike jak vjetar koji je `estoko puhao, tako da  im nije mogao ostati ni jedan {ator, niti bilo {ta drugo. Nisu mogli Vatru nalo`iti i bili su vrlo uznemireni.
Oti{li su razo~arani i izgubljeni. Kao {to Uzvi{eni i Svemogu}i veli:
"O vjernici, sjetite se Allahove milosti prema vam kada su do vas vojske do{le, pa smo Mi protiv njih vjetar poslali."  A taj vjetar je isto~ni vjetar "es-saba."
U jednom hadisu stoji (479): "Potpomognut sam vjetrom es-saba, a Ad je uni{ten zapadnim vjetrom ed-debbur."
Uzvi{eni ka{e: "...i vojske koje vi niste vidjeli." To su meleci koji su ih tresli i u njihova srca strah i trepet ubacivali.
Muslim u svom "Sahihu" prenosi hadis od El-E'ame{a, a ovaj od Ibrahima Et-Tejnij, a ovaj od svog oca da rekao je: /480/ "Bili smo kod Huzejfe ibn el-Jemana, r.a., pa mu je jedan ~ovjek rekao: 'Da sam bio sa Resulullahom, s.a.v.s., borio bih se s njim vrlo hrabro' Huzejfa mu je rekao: 'Zaista bi to uradio?' Vidio sam nas sa Resulullahom, s.a.v.s., u no}i saveznika, u no}i kada je puhao `estok i hladan vjetar, pa je Resulullah, s.a.v.s., rekao: 'Ima li neko ko }e mi donijeti vjesti o tom narodu - bit }e sa mnom na Sudnjem danu.' Niko mu od nas nije odgovorio. To je ponovio i drugi i tre}i put i zatim rekao je: 'O Hezejfe, ustani i donesi nam vijesti o narodu.' Nisam imao nikakve isprike, po{to me je prozvao po imenu da ustanem. Rekao je: 'Donesi mi vijesti o narodu i nemoj ih razjariti protiv mene.'"
Rekao je: "Krenuo sam kao da idem u smrt dok nisam stigao do njih. Kad tamo, Ebu-Sufjan grije le|a kraj vatre. Stavio sam strijelicu u luk i htio da je izbacim. Zatim sam se sjetio rije~i Resulullaha, s.a.v.s.: 'Nemoj ih razjariti protiv mene.' A da sam izbacio strijelu pogodio bih ga." Rekao je: "Vratio sam se kao da idem u smrt, zatim sam do{ao do Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Odjednom mi je bilo hladno, nakon {to sam se oslobodio posla i smirio. Zatim sam obavijestio Resulullaha, s.a.v.s., a on me je prekrio krajem njegovog ogrta~a koji je bio na njemu i u kojem je ina~e klanjao.
Zatim sam spavao sve do zore. Kada sam se probudio Resulullah, s.a.v.s., rekao je: 'Ustaj, spavalico!' To prenosi Junus ibn Bukejr od Zejda ibn Esleme, rekav{i (481): "I bio je vjetar u njihovom logoru i nije ni pedalj prelazio izvan njega. Tako mi Allaha, ~uo sam zvuk kamenja u njihovim boravi{tima i posteljama. Vjetar ih je udarao njime (kamenjem). Zatim sam se uputio Bo`ijem Poslaniku, s.a.v.s. Kada sam do{ao otprilike na pola puta, na{ao sam se ispred dvadesetak maskiranih konjanika, pa su mi rekli: 'Obavjesti svoga druga da ga je Allah, d`.{., za{titio od toga naroda.' Vratio sam se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., izvjestiv{i ga o narodu i o tome kako sam ih ostavio dok su se spremali da putuju. Tada je Allah, d`.{., objavio sljede}e:
'O vjernici, sjetite se Allahove milosti prema vama kada su do vas vojske do{le, pa smo Mi protiv njih vjetar poslali i vojske koje vi niste vidjeli, a Allah dobro vidi {ta vi radite.'"
Ebu-Davud u svom "Sunenu" navodi slijede}e: "Kada bi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ne{to stislo u du{i, on bi klanjao." To je iz hadisa koji prinosi Ikreme ibn Ammar. Uzvi{eni rekao je:
 "Kad su vam do{li i odozgo", tj. saveznici "...i odozdo" Ebu-Huzejfe, r.a., rekao je da se tu misli na Benu-
-Kurejza.
"Kada su vam o~i razroga~ene bile, a du{a do{la do grkljana" zbog velikog straha   "i kad ste o Allahu sva{ta pomi{ljali." Bilo je tu razli~itih razmi{ljanja. Pojavilo se i licemjerstvo. Munafici su mislili da }e Muhammed, s.a.v.s., i njegovi drugovi biti u korijenu uni{teni. Vjernici su bili ~vrsto uvjereni da je ono {to im je Allah i Allohov Poslanik obe}ao - ~ista Istina i da }e ovu vjeru uzdignuti nad sve ostale, bez obzira koliko to bilo mrsko idolopoklonicima.
Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ebu-Seida, r.a.: (483) "Na dan Hendeka rekli smo: 'O Allohov poslani~e, ve} su du{e do{le do grkljana, da li {ta u tom slu~aju imamo da ka`emo?' Allohov Poslanik rekao je: 'Da, recite: 'Bo`e na{ pokrij na{e sramote i smiri na{u prestra{enost.'' Rekao je: "Pa je Allah udario lica Svojih neprijatelja vjetrom, i vjetrom ih je pobijedio."
Tako je prenio imam Ahmed ibn Hambel od Ebu-Amira el-Akadija.

"Tada su vjernici bili u isku{enje stavljeni i ne mogu biti gore potreseni, /11/ kad su licemjeri i oni bolesna srca govorili: "Allah i Poslanik Njegov su nas samo obmanjivali kad su nam obe}avali!"/12/ kad su neki me|u njima rekli: "O stanovnici Jesriba, ovdje vam nema stanka, zato se vratite", a drugi me|u njima tra`ili su dopu{tenje od Vjerovjesnika i govorili: "Ku}e su na{e neza{ti}ene!", a nisu bile neza{ti}ene, ve} su oni htjeli samo da umaknu." /13/

Uzvi{eni nas obavje{tava o stanju muslimana kada su Saveznici opkolili Medinu i kada su muslimani bili u krajnjoj napetosti i tjeskobi. Me|u njima bio je i Allohov Poslanik. Zaista, su oni bili stavljeni na ku{nju i pojavilo se  licemjerstvo, pa su oni u ~ijim je srcima bila bolest, govorili o onom {to im je na du{i.
"Kad su licemjeri i oni bolesna srca govorili: 'Allah i Poslanik Njegov su nas samo obmanjivali, kad su nam obe}avali.'"
Munafik je izrazio svoje licemjerstvo, sumnju i mr`nju. Njegovo stanje je oslabilo, a zbog pomanjkanja imana stislo mu se u prsima.
Tu su i druge grupe ljudi koji su rekli kao {to Uzvi{eni veli: "Kad su neki me|u njima rekli: "O stanovnici Jesriba", tj. Medine. A govor Uzvi{enog:
"ovdje vam nema stanka", tj. boravi{ta sa Allohovm Poslanikom: "zato se vratite" svojim ku}ama i stanovima.
"A drugi me|u njima tra`ili su dopu{tenje od Vjerovjesnika." Ibn-
-Abbas, r.a., rekao je: "To se odnosi na Benu-Harise."
Rekli su: "Mi se bojimo da nam ku}e ne budu pokradene." To zna~i da su se pravdali, kako bi se povratili svojim ku}ama, koje su neza{ti}ene", tj. nema ni{ta {to bi ih za{titilo od neprijatelja.
"A nisu bile neza{ti}ene"  kao {to to oni smatraju. "Ve} su oni htjeli samo da umaknu", bje`e}i iz borbe.

"A da su im sa raznih strana prodrli i da su potom od njih zatra`ili da opet postanu mnogobo{ci, oni bi to, ne dvoume}i oko toga, brzo u~inili, /14/ a bili su se jo{ prije Allahu obavezali da ne}e uzmicati - a za Allahu datu obavezu }e se odgovarati. /15/ Reci: 'Ako bje`ite od smrti ili pogibije, bje`anje vam ne}e pomo}i, opet }ete samo kratko u`ivati.' /16/ Reci: 'Ko }e vas od Allaha za{titi ako On ho}e da vas zlo sna|e, ili, ko vam mo`e nauditi ako On `eli da vam milost uka`e?' Osim Allaha, oni ne}e na}i sebi ni za{titnika ni pomaga~a." /17/

Uzvi{eni nam saop}ava o onim koji su:
"govorili: 'Ku}e su na{e neza{ti}ene', a nisu bile neza{ti}ene, ve} su oni htjeli samo da umaknu", oni koji bi da je neprijatelj u{ao sa bilo koje strane, i da su ih isku{avali i pitali da u|u u nevjerstvo - brzo bi to uradili. I kod najmanjeg straha, oni se ne dr`e imana. Ovo je za njih krajnje ku|enje i korenje.
Zatim ih Uzvi{eni podsje}a na ono {to su se prije ovoga straha zavjetovali Allahu, d`.{., a to je da ne}e uzmicati, "i za Allahu datu obavezu da }e odgovarati." Allah, d`.{., }e ih svakako pitati o toj obavezi. Zatim ih upozorava da im njihovo bje`anje ne}e odgoditi ili ubrzati njihovu sudbinu.
[tavi{e, to mo`e biti uzrok njihovoj ubrzanoj propasti.
Zbog toga je Uzvi{eni rekao:
"Opet }e te samo kratko u`ivati", nakon va{eg bje`anja.
"Reci: 'U`ivanje na ovom svijetu je kratko, a onaj svijet bolji je za one koji se grijeha klone." (4:77)
Zatim je Uzvi{eni rekao:
 "Reci: 'Ko }e vas od Allaha za{titi'", tj. ko }e to sprije~iti
"ako On ho}e da vas zlo sna|e, ili ko Vam mo`e nauditi ako On `eli da vam milost uka`e. Osim Allaha oni ne}e na}i sebi ni za{titnika ni pomaga~a", tj. oni mimo Allaha nemaju ni za{titnika ni onog ko }e im ki{u dati.

"Allah dobro zna one me|u vama koji su druge zadr`ali i prijateljima svojim govorili: 'Priklju~ite se nama!', a samo su neki u boj i{li {krtare}i prema vama. /18/ A kad zavlada strah, vidi{ ih kako gledaju u tebe kolutaju}i svojim o~ima kao pred smrt onesvije{}eni. ^im strah mine, oni vas psuju svojim o{trim jezicima, {krti da u~ine bilo kakvo dobro. Oni ne vjeruju, i zato }e Allah djela njihova poni{titi; a to je Allahu lahko." /19/

Uzvi{eni nas obavje{tava da On obuhvata Svojim znanjem one koji su druge zadr`avali od rata i koji su svojoj bra}i, odnosno prijatejlima govorili; "Priklju~ite se nama", tj. u hladovini i plodovima.
Me|utim od njih
"samo su neki u boj i{li  {krtare}i prema vama", tj. {krtare}i u simpatijama i samilosti prema vama.
"A kad zavlada strah, vidi{ ih kako gledaju u tebe kolutaju}i svojim o~ima kao pred smrt onesvije{}eni", zbog velikog straha, zabrinutosti i boja`ljivosti od borbe.
"^im strah mine, oni vas psuju svojim o{trim jezicima." Oni su vas prihvatili rje~itim govorom, hvale}i se kako su hrabri i energi~ni.
Me|utim, oni su la{ci koji su zatim tra`ili dio plijena za sebe, pozivaju}i se na to da su bili s tobom.
Ali "{krti da u~ine bilo kakvo dobro." U njima nema hajra jer su u sebi sakupili boja`ljivost, la` i vrlo malo dobro~instva.
Zbog toga je Uzvi{eni rekao:
"Oni ne vjeruju, i zato }e Allah djela njihova poni{titi, a to je Allahu lahko", tj. jednostavno i zgodno.

"Oni misle da saveznici jo{ nisu oti{li. A kad bi saveznici opet do{li, najdra`e bi im bilo da su me|u beduinima u pustinji i da se raspituju za vas; a da s vama ostanu, malo bi se borili." /20/

Ovo su tako|er njihova ru`na svojstva: strah i klonulost. "Oni misle da saveznici jo{ nisu oti{li", tj. misle da su blizu njih i da }e se vratiti.
"A kad bi saveznici opet do{li, najdra`e bi im bilo da su me|u beduinima u pustinji i da se raspituju za vas."  Tj. kada bi saveznici do{li oni bi `eljeli da ne budu sa vama prisutni u Medini, ve} da su u pustinji i da se raspituju za va{e stanje sa neprijateljem.
"A da s vama ostanu, malo bi se borili." Zbog velikog straha i slabog vjerovanja, a Slavljeni Allah, d`.{., sve njih najbolje zna.

"Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji ~esto Allaha spominje. /21/ A kad su vjernici saveznike ugledali, rekli su: 'Ovo je ono {to su nam Allah i Poslanik Njegov obe}ali, i Allah i Poslanik Njegov Istinu su govorili!'- i to im je samo pove}alo vjerovanje i predanost." /22/

Ovaj ~asni ajet veliki je temelj u ugledanju na  Resulullaha, s.a.v.s., u njegovom govoru, postupcima i stanjima. Zbog toga je Uzvi{eni naredio ljudima na dan bitke protiv saveznika da se ugledaju na Vjerovjesnika, neka je na njega salavat i selam do Sudnjeg dana, u strpljivosti, borbi, ustrajnosti i o~ekivanju olak{anja od Silnog i Svemogu}eg.
Zbog toga rekao je onim koji su se pokolebali i prestra{ili na Dan saveznika.
"Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor." Zar ne}ete da ga opona{ate i ugledate se na njega u njegovim karakteristikama.
Zbog toga je Uzvi{eni rekao:
"...za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji ~esto Allaha spominje."
Zatim nas je Uzvi{eni obavijestio o Svojim robovima, vjernicima koji vjeruju u Njegovo obe}anje:
"A kad su vjernici saveznike ugledali, rekli su: 'Ovo je ono {to su nam Allah i Poslanik Njegov obe}ali i Allah i Poslanik Njegov Istinu su govorili.'"
To je ono {to nam je Allah, d`.{., obe}ao od isku{enja, a koje rezultira brzom pobjedom. Zbog toga je Uzvi{eni rekao: "Allah i Poslanik Njegov Istinu su govorili." A govor Uzvi{enog
"i to im je samo pove}alo vjerovanje i predanost" ukazuje nam na pove}anje imana i njegovog intenziteta shodno ljudima i njihovim situacijama, kao {to ve}ina imama vele: "Iman se pove}ava i smanjuje."
To smo ve} utvrdili na po~etku komentara Buharijinog "Sahiha" , Allahu pripada svaka hvala i dobro~instvo.
Zna~enje Njegovog govora "i to im je samo pove}alo", tj. takvo stanje tjeskoba i `estina pove}ali su "vjerovanje" u Allaha i  "predanost", tj. prihvatanje Njegovih naredbi i pokornost Njemu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s.

"Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to o~ekuju i nisu ni{ta izmijenili. /23/ Da bi Allah nagradio iskrene za njihovu iskrenost, a stavi na muke licemjere, ako ho}e ili im oprostio Allah, zaista, pra{ta i milostiv je." /24/

Nakon {to je Uzvi{eni Allah, d`.{., spomenuo munafike i na~in njihovog prekidanja ugovora i uzmicanja iz borbe, opisao je vjernike koji su istrajali u svom zavjetu i u govoru
"koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli", tj. do{ao im njihov ed`el, a
"ima ih koji to o~ekuju i nisu ni{ta izmijenili." Zna~i nisu izmijenili ugovor s Allahom niti su ga prekr{ili niti izvitoperili.
Buharija prenosi od Zejda ibn Sabita da je rekao: (484): "Kada smo pisali mushaf, izgubio se jedan ajet iz sure El-Ahzab. Slu{ao sam Resulullaha, s.a.v.s., da ga je u~io i nisam ga na{ao ni kod koga osim kod Huzejme ibnu Sabita el-Ensarije, r.a., ~ije svjedo~enje je Resulullah, s.a.v.s., u~inio kao svjedo~enje dvojice ljudi." "Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu."
Ovaj hadis bilje`i Buharija, a ne i Muslim. Tako|er se nalazi i kod Ahmeda, Tirmizija i Nesaija. Tirmizi ga je okarakterisao kao hasen-sahih.
Buharija, tako|er, prenosi od Enesa ibn Malika, r.a., da je rekao: (485): "Smatramo da je ovaj ajet objavljen u vezi Enesom ibn en-Nadrom, r.a." Bilje`i ga samo Buharija. Ahmed od Enesa ibnu Malika prenosi da je rekao: "Moj amid`a Enes ibn Nadr, po kojem sam dobio ime, nije sa Allohovm Poslanikom prisustvovao borbi na Bedru pa mu je to te{ko palo.
Rekao je: 'U prvom doga|aju u kojem je u~estvovao Allohov Poslanik, ja sam bio odsutan... Samo kada bi Allah, d`.{., dao da budem u nekon doga|aju sa Allohovm Poslanikom pokazao bi  Silni i Svemogu}i {ta bih napravio.' Enes je rekao da se bojao da ne{to drugo ka`e. Tako je sa Allohovm Poslanikom, s.a.v.s., prisustvovao Bici na Uhudu. Pri{ao je Sa'd ibn Muazu, r.a., pa  mu je rekao Enes, r.a.: 'O Ebu-Amre, gdje je taj divni d`enetski vjetar? Ja ga ne osje}am sa Uhuda.' Rekao je: 'Borio se protiv njih sve dok nije ubijen, r.a., a u njegovom tijelu na|eno osamdeset i ne{to posjekotina, udaraca i uboda.' Njegova sestra, moja tetka Er-Rubeja bint  en-Nadra je rekla: 'Brata sam mogla prepoznati samo po prstima.' - Rekao je: 'Pa je objavljen ovaj ajet:
'Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to ~ekaju - nisu ni{ta izmijenili.' - Rekao je: 'Smatrali su da je ovaj ajet objavljen u vezi s njim i njegovim drugovima, r.a.' Prenose ga Muslim, Tirmizi i Nesai.
Ibn-D`erir prenosi od Musaa ibn Talhe da je rekao: (486) "U{ao sam kod Muavije i kada sam izlazio pozvao me je i rekao: 'Ho}e{ da ostavim kod tebe, moj brati}u, hadis kojeg sam ~uo od Resulullah, s.a.v.s.? Svjedo~im da sam ~uo Resulullaha kako ka`e: 'Talha je od 'onih koji su poginuli.'' (Misli se na one koji su spomenuti u ajetu.)
Allohov govor: "ima ih koji to o~ekuju", tj. o~ekuju dan u kojem }e biti borba, da se potvrde u susretu, "nisu ni{ta izmijenili" zna~i nisu ni{ta promijenili, ve} su nastavili sa ugovorom sa Allahom i nisu ga prekr{ili, kao {to su to uradili munafici, koji su rekli:
 "Ku}e su na{e neza{ti}ene."
Uzvi{eni rekao je:
"Da bi Allah nagadio iskrene, za njihovu iskrenost, i stavio na muke licemjere ili im oprostio", tj. On isku{ava Svoje robove strahom i uznemireno{}u kako bi razdvojio dobro od lo{eg, iako Uzvi{eni zna svaku stvar prije njenog stvaranja. Me|utim, Allah, d`.{., ne}e kazniti stvorenja samo po Svom znanju o njima sve dok ne urade ono {to On zna o njima, kao {to to Uzvi{eni veli:

"Mi }emo vas provjeravati da bismo znali (pokazuju}i)  borce i postojane me|u vama, a i vijesti o vama provjeravat }emo." (47:31)
Ovo se odnosi na znanje o ne~em nakon njegovog postojanja, mada je prethodno znanje o njemu bilo prisutno prije njegovog postojanja. Allohov govor: "za njihovu iskrenost" zna~i njihovu strpljivost glede njihovog zavjeta i ispunjenja istog.
"a stavio na muke licemjere", a to su oni koji kr{e zavjete date Allahu pa  su zbog toga zaslu`ili Njegovu kaznu i mu~enje. Ako ho}e, On mo`e da im oprosti tako da ih uputi da ostave licemjerstvo i prihvate vjerovanje i rade po tome. Budu}i da Njegova milost nadvladava Njegovu srd`bu, Uzvi{eni rekao je:
"Allah, zaista, pra{ta i Milostiv je."

"Allah je nevjernike pune srd`be odbio, nisu dobra postigli, i vjernike je Allah borbe po{tedio, Allah je, uistinu, Mo}an i Silan." /25/

Ovako je Allah, d`.{., pomogao muminima vjetrom i Svojom vojskom. Dao je da njima zavlada vjetar koji im je snagu razvodnio i kako god je strast, koja je od istog korijena kao i rije~ vjetar, bila uzrok njihovog okupljanja tih masa iz razli~itih plemena, onda je odgovaralo da  po{alje na njih vjetar koji ih je razdvojio i povratio. Bili su prestravljeni i izgubljeni u njihovoj srd`bi i bijesu. Oni nisu postigli dobro na dunjaluku, kao {to su to mislili ostvariti sa pobjedom i plijenom, niti na ahiretu zbog preobimnosti grijeha i suprotstavljanja Resulullahu, s.a.v.s. Glavna te`nja im je bila da ga ubiju i da mu vojsku u korijenu uni{te.
Onaj ko te`i i nastoji da ne{to uradi i svoje te`nje potvrdi djelom (koje ne sprovede do kraja) on je, ustvari, kao i onaj ko to uradi.
Allohov govor: "i vjernike je Allah borbe po{tedio" zna~i da nisu bili u potrebi za zametanjem bitke i borbom da bi ih  otjerali iz svoga grada. Allah ih je Jedini po{tedio toga, pomogao Svoga roba i oja~ao njegovu vojsku. Zbog toga je Resulullah, s.a.v.s., rekao: (487) "Nema drugog boga osim Jednog Jedinog Allaha, Koji je ispunio Svoje obe}anje, pomogao Svoga roba, i oja~ao njegovu vojsku. Sam je porazio saveznike  i poslije Njega ni{ta drugo nema."
Ovaj hadis prenose Buharija i Muslim. U dva "Sahiha" od Abdullaha ibn Ebi-Evfa, r.a., prenosi se da rekao je: (488) " Resulullah, s.a.v.s., je uputio dovu protiv saveznika pa rekao je: 'O Ti Koji si objavio Knjigu, brzo svi|a{ ra~une, porazi saveznike. Bo`e, porazi ih i uzdrmaj ih.'"
Muhamed ibn Ishak prenosi: "Nakon {to su se oni koji su bili oko Hendeka udaljili, Resulullah, s.a.v.s., rekao je: (489): 'Poslije ove va{e godine Kurej{i vas vi{e ne}e napadati, ali }ete vi njih napasti'" To prenosi imam Ahmed od Sulejmana ibn Sarda, koji ka`e da je Resulullah na Dan Saveznika (390) rekao: "Sada }emo mi njih napasti, a oni nas ne}e napadati." Ovako prenosi Buharija u svom "Sahihu".
Uzvi{eni veli: "Allah je uistinu, Mo}an i Silan", tj. Svojom mo}i i snagom odbio je saveznike neobavljena posla i bez plijena. S druge strane, Allah je potpomogao islam i njegove prista{e, ispunio Svoje obe}anje, pomogao Svoga Poslanika i Svoga roba, i Njemu pripada svaka zahvala i dobro~instvo.


"a sljedbenike Knjige, koji su ih pomagali, iz utvrda njihovih je izveo, i strah u srca njihova ulio, pa ste jedne pobili, a druge kao su`nje uzeli./26/ I dao vam je da naslijedite zemlje njihove i domove njihove i bogatstva njihova, i zemlju kojom prije niste hodali; Allah sve mo`e." /27/

Ve} smo govorili da je pleme Benu-Kurejza prekr{ilo ugovor koji je postojao izme|u njega i Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Tome je doprinio Hujejj ibn-Ahtab en-Nedarij, Bog ga prokleo. Neprestano je uticao na njihovog vo|u Ka'b bin Eseda dok nije prekinuo ugovor. Kada je Allohov Poslanik, s.a.v.s., saznao za prekid ugovora, bio je time pogo|en i  te{ko optere}en, ba{ kao i muslimani. Ali, kada ga je Allah, d`.{., pomogao da pobijedi i kada je prisilio du{mane da se vrate pora`eni, Allahov  Poslanik, s.a.v.s., vratio se kao pobjednik. (491) Dok se Allohov Poslanik, s.a.v.s., kupao u ku}i Umni-Seleme, r.a.,  nakon zamora od ove opsade - pred njim se iznenada pojavio D`ibril, a.s., sa omotanim turbanom od brokata, na mazgi koja je bila prekrivena kadifom i brokatom. Melek rekao je: "Jesi li to odlo`io oru`je, o Allohov Poslani~e?" "Da", re~e on, s.a.v.s. "Znaj da meleci nisu odlo`ili svoje oru`je. Ja se sada vra}am." Zatim je rekao: "Uzvi{eni Allah ti nare|uje da krene{ protiv Benu-Kurejza, a meni je naredio da ih uzdrmam." Allohov Poslanik, s.a.v.s., odmah je krenuo i ljudima naredio da putuju  prema Benu-Kurejzi, koji je bio udaljen nekoliko milja od Medine. To se desilo poslije podne namaza. Tada je Resulallah, s.a.v.s., rekao: "Neka niko od vas ne klanja ikindija-namaz nigdje drugo osim u plemenu  Benu-
-Kurejza. Ljudi su krenuli prema ovom plemenu pa je vrijeme ikindije namaza nastupilo dok su jo{ bili na putu. Neki su odmah klanjali ikindiju govore}i: "Nije se to od nas tra`ilo, ve} se `eljelo da br`e stignemo na odredi{te." Drugi su rekli: "Ne}emo je klanjati osim u plemenu Benu-Kurejza." Poslanik, s.a.v.s., nije korio nikoga ni iz jedne grupe. On ih je slijedio u njihovom pohodu. On ostavi u Medini Ibn-Ummi Mektuma, r.a., a bajrak dade Aliji ibn Ebi-Talibu, r.a. Poslije toga Allohov Poslanik, s.a.v.s., upustio se s njima u borbu, opkolio ih i dvadeset pet no}i dr`ao pod opsadom. Nakon zavr{ene opsade i pobjede nad njima, bili su zadovoljni da im presudi Sa'd ibn Mu'az, prvak plemena El-Evs.  Sa'd i Kurej{i bili su saveznici u d`ahilijetu, pa su mislili da }e on to imati u vidu, kao {to je ne{to sli~no uradio Abdullah ibn Ubejj ibn Selul posreduju}i za svoje prijatelje, pleme Benu-Kajnuka, pa ih je Resulullah pustio. Resulullah, s.a.v.s., pozvao je Sa'da da do|e iz Medine i presudi zarobljenim Kurej{ima. Ina~e, Sa'd je bio bolestan, jer ga je pogodila strijela u venu na ruci u bici protiv saveznika. Do{ao je ja{u}i na magarcu, na kojem se smjesti, a pripadnici iz plemena El-Evs su nastojali da ga umile pred Kurejzijama. Kada su mu dojadili sa govorom, rekao je: "Do{lo je vrijeme da se Sa'd na Allahovom putu ne boji ni~ijeg prijekora." Tada su shvatili da ih on ne}e ostaviti u `ivotu. Kada se pribli`io {atoru u kojem je bio Resulullah, s.a.v.s., Allohov Poslanik rekao je: "Ustanite prema svome gospodaru i skinite ga sa magarca!" Nakon {to su mu pomogli da si|e rekao je: "Donosim presudu da se njihovi borci pobiju, djeca i `ene  zarobe, a imetak podijeli." Resulallah, s.a.v.s., re~e: "Sudio si im prema zakonu Allahovu, Koji je iznad sedam nebesa." Nakon toga Allohov Poslanik, s.a.v.s., naredio je da se iskopaju jame u zemlji, gdje su ih dovodili svezane i tu ubijali. Bilo ih je izme|u 700 i 800. Ostali su zarobljeni - `ene, djeca i imetak.
Zbog toga je Uzvi{eni rekao: "koji su ih pomagali, iz utvrda njihovih je izveo", tj. pomagali su ih za  vrijeme bitke na Hendeku i pomagali  su ih u ratu protiv Resulullaha.
"A sljedbenike Knjige", tj. Benu- Kurejza iz loze Benu-Israila. Njihovi su o~evi davno do{li u Hid`az iz `elje da slijede nepismenog Vjerovjesnika koji se spominjao kod njih u Tevratu i Ind`ilu: "i kada im dolazi ono {to im je poznato, oni u to ne}e da vjeruju" (2:89), pa neka je na njih Allahovo prokletstvo.
Allohov govor: "iz utvrda njihovih" zna~i  "tvr|ava"  "i strah u srca njihova ulio", tj. rije~ "strah". Allah im je ulio strah, jer su oni hu{kali idolopoklonike na rat protiv Resulullaha. Nije isti onaj ko zna kao onaj ko ne zna. Oni su stra{ili muslimane i namjeravali ih ubiti, {to se vratilo njima samima. @eljeli su da iskorijene muslimane, ali su sami iskorijenjeni uz kaznu na ahiretu. Tako je njihova pogodba postala gubitni~ka. Zbog toga je Uzvi{eni rekao:
"Pa ste jedne pobili a druge kao su`nje uzeli." Oni koji su ubijeni to su borci, a zarobljeni  su `ene i djeca.
Govor Uzvi{enog:
 "i dao vam je da naslijedite zemlje njihove i domove njihove" zna~i da vam ih je dao nakon {to ste ih pobili, "i zemlju kojom prije niste hodali." Ka`e se da  je to Hajber, a drugi ka`u Meka. Neki misle da se radi o Perziji i Bizantiji. Mogu}e je da se misli na sve {to je navedeno.
 "Allah sve mo`e."

"O Vjerovjesni~e, reci `enama svojim: 'Ako `elite `ivot na ovom svijetu i njegov sjaj, onda se odlu~ite, dat }u vam pristojnu otpremu i lijepo }u vas otpustiti./28/ A ako `elite Allaha i Poslanika Njegova i onaj svijet, pa, Allah je, doista, onima me|u vama koje ~ine dobra djela pripremio nagradu veliku."/29/

Ovo je naredba Bo`ijem Poslaniku od Allaha, d`.{., da im da da izaberu izme|u toga da ih ostavi ako budu `eljele dunjalu~ki `ivot i njegove ljepote i izme|u strpljivosti u te{koj situaciji u kojoj je bio, pa }e kod Allaha, d`.{., imat veliku nagradu. One su, Allah njima bio zadovoljan i u~inio ih zadovoljnim, odabrale Allaha, Poslanika i drugi svijet. Allah im je nakon toga sastavio dobro na ovom i sre}u na budu}em svijetu.
Buharija prenosi (492) od Ai{e, r.a., `ene Allahovog Poslanika da joj je do{ao Resulullah, s.a.v.s., kad mu je Allah naredio da da `enama da biraju i da je rekla: "Allohov Poslanik je po~eo sa mnom, pa rekao je: 'Ja }u ti ne{to re}i a ti mo`e{ da ne `uri{ sve dok se ne posavjetuje{ sa svojim roditeljima.' On je ve} znao da mi roditelji ne}e narediti da se odvojim od njega." Rekla je: "Zatim je rekao: 'Zaista, je Uzvi{eni rekao:
'O Vjerovjesni~e, reci `enama svojim...', sve do kraja drugog ajeta. Rekla sam mu: "A u ~emu da se posavjetujem sa roditeljima. Ja, zaista, volim Allaha, Allahovog Poslanika i budu}i svijet."
Od Ibn-D`erira prenosi se i jedan dodatak: (493): "Zatim je obi{ao ostale svoje `ene, pa je rekao: 'Zaista je Ai{a, r.a., rekla to i to', pa su rekle: I mi ka`emo isto {to  je i ona rekla "Allah im se smilovao svima." Tada je on imao devet `ena. Pet iz Kurej{a: Ai{a, Hafsa, Ummu-Habiba, Sevda, Ummu-Selema, r.a., a ostale: Safija bint Hajj en-Nadirijje, Mejmuna bint Haris el-Hilalijje, Zejneb bint D`ah{ el-Esedijje, D`uvejra bint Haris el-Mustalekijje, Allah njima bio zadovoljan i u~inio ih zadovoljnim!

"O `ene Vjerovjesnikove, ako bi koja od vas o~itu bestidnost u~inila, kazna bi joj udvostu~ena bila, a to je Allahu lahko; /30/ a onoj koja se bude Allahu i Poslaniku Njegovu pokoravala i dobra djela ~inila - dat }emo nagradu dvostruku i pripremit }emo joj opskrbu plemenitu." /31/

Uzvi{eni Allah savjetuje `ene Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koje su izabrale Allaha, Njegovog Poslanika i budu}i svijet, pa su i dalje ostale supruge Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Tom prilikom On ih je obavijestio o njihovom tretmanu kao i o njihovom posebnom statusu u odnosu na ostale `ene, ako bi neka od njih u~inila o~igledan grijeh.  Ibn-Abbas, r.a., rekao je da se to odnosi  na neposlu{nost i lo{e vladanje. U svakom slu~aju to je uvjet, a postojanje uvjeta ne govori da se ne{to dogodilo, kao {to Uzvi{eni veli:
"A sigurno je tebi i onima prije tebe objavljeno: 'Ako bude{ druge Allahu smatrao, tvoja djela }e sigurno propasti, a ti }e{ izgubljen biti.'"
Budu}i da je njihovo mjesto visoko, adekvatno tome je da i grijeh ako ga  budu po~inile, bude veliki, {to je u svrhu za{tite njihovog visokog polo`aja i nagla{ene ~ednosti. Zbog toga je Uzvi{eni rekao:
"...ako bi koja od vas o~itu bestidnost u~inila, kazna bi joj udvostu~ena bila..." na dunjaluku i ahiretu, kako ka`e Zejd Ibn Eslem. Uzvi{eni veli: "...a to je Allahu lahko" odnosno jednostavno i prosto. Zatim je Uzvi{eni spomenuo Svoju pravdu i Svoje blagodati, pa veli: "...a onoj koja se bude Allahu i Poslaniku Njegovu pokoravala...", tj. pokoravala se Allahu, Poslaniku Njegovu i odaziva se na obaveze,
eto takvoj "...dat }emo nagradu dvostruku i pripremit }emo joj opskrbu plemenitu", tj. u D`ennetu. Ona }e biti u najljep{im d`enetskim boravi{tima Allahovog Poslanika, s.a.v.s.; ona }e biti iznad boravi{ta svih stvorenja, u boravi{tu "El-vesile", koji je najbli`i Ar{u.

"O `ene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge `ene! Ako se Allaha bojite, na sebe pa`nju govorom ne skre}ite, pa da tada `udi onaj u ~ijem je srcu bolest, i neusiljeno govorite! /32/ U ku}ama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i namaz obavljajte i zekat dajite, i pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku! Allah `eli da od vas porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno o~isti./33/ I pamtite Allahove ajete i mudrost, koja se kazuje u domovinama va{im; Allah je, uistinu Dobar i sve zna." /34/

Ovo su propisi o pona{anju (adabi) koje je Allah, d`.{., propisao `enama Njegovog Poslanika, a `ene ovoga ummeta u tome slijede `ene Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Govore}i `enama Svoga Poslanika, Uzvi{eni veli da im, ako se Njega boje, ne}e biti ravna nikakva druga `ena, niti }e ijedna biti bolja i po{tovanija od njih.
Iza ovoga slijede slijede}e Allahove rije~i:
 "...na sebe pa`nju govorom ne skre}ite...", tj. nje`nim, utanjenim  govorom kada se budete obra}ali mu{karcima. Razlog tome je
"...pa da tada `udi onaj u ~ijem je srcu bolest..." da do|e u isku{enje kao {to je vjerolomstvo i nasilje. Sljede}e pravilo je: "...i neusiljeno govorite...", tj. govorite ono {to je dobro i plemenito tako da u tom govoru nema nje`nosti kada `ena govori svome mu`u.
Uzvi{eni veli: "U ku}ama svojim ostanite..."; to zna~i nemojte izlaziti bez potrebe, osim ako je u pitanju ne{to {erijatske naravi (kao {to je odlazak u d`amiju) pod uvjetom kojeg navodi Allohov Poslanik, s.a.v.s., u svom govoru: (494) "Nemojte zabranjivati Allahovim robinjama da idu u Allahove mesd`ide. Neka idu, ali neupadljivo." U jednom drugom rivajetu stoji: "...a njihove ku}e su im bolje."
Ebu-Davud prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da rekao je: (485) "Namaz `ene u njenoj sobici je bolji od namaza u njenoj ku}i, a njen namaz u njenoj ku}i bolji je od njenog namaza u njenom predsoblju." Sened ovog hadisa je dobar.
Uzvi{eni veli: "...i ljepotu svoju kao u davno pagansko doba ne pokazujte...", tj. kada su one izlazile iz svojih ku}a, imale su poseban hod, izvijaju}i svoje tijelo, koketirale su i gizdale se. Stavljale bi veo na svoje glave, ali ga ne bi zategle, pa bi se vidjele njihove ogrlice, min|u{e i vrat. Ako je sve ovo uo~ljivo, onda se to naziva "teberrud`", tj. otkrivanje onoga {to  se po [erijatu treba pokriti. Zabrana o otkrivanja onoga {to po [erijatu nije dopu{teno obuhvata ostale vjernice.
Prvi d`ahlijet odnosi se na period izme|u Idrisa i Nuha, a.s., i trajao je hiljadu godina. Tada se pojavilo prvo pokazivanje `enske ljepote ljudima i mu{ke `enama. Slu{ali su Iblisa, koji je upotrijebio ne{to sli~no onom u {to sviraju pastiri. Tako je on proizveo zvuk kakvog ljudi prije nisu ~uli. A Iblis bi se pokazao u liku mladi}a sviraju}i na svojoj fruli. Tako je okupio `ene i ljude da bi ga slu{ali {to je prouzrokovalo da jedni drugima pokazuju svoju ljepotu dok se na kraju me|u njima nije pojavio blud. To je zna~enje Allahovih rije~i:
 "...i ljepotu svoju kao u davno pagansko doba ne pokazujte..." Ovo je skra}eno izno{enje Ibn-Abasovih rije~i.
U Svom govoru:

"...i namaz obavljajte, i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slu{ajte!" Uzvi{eni im je prvo naredio da se ostave zla , zatim im je naredio da rade dobra djela, kao {to je klanjanje namaza, gdje se o~ituje obo`avanje Allaha, d`.{., Koji druga

nema, i davanje zekata, {to je dobo~instvo prema stvorenjima.
Uzvi{eni ka`e: "...i pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku!" Ovo je vezivanje (atf) op}eg propisa za posebnim, tj. vezivanje pokornosti Allahu d`.{., i Njegovom Poslaniku, {to je op}i propis, za posebni propis, a to je naredba namazu i zekatu.
Svojim rije~ima:
"Allah `eli da od vas, o Porodico Poslanikova, grijehe odstrani i da vas potpuno o~isti!" Uzvi{eni uvodi `ene Allahovog Poslanika u "Ehli-bejt". One su uzrok objave ovog ajeta, a uzrok objave ulazi u objavu, oko ~ega postoji potpuna saglasnost, sam ili sa ne~im drugim, a ovo drugo je ispravnije.
Ibn-D`erir prenosi od Ikrime i Ibni-Hatima a ovi od Ibni-Abbasa da rekao je da je ovaj ajet objavljen posebno glede pitanja `ena Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Ikrime rekao je: "Ajet je objavljen glede pitanja `ena Allahovog Poslanika, s.a.v.s." Ako se ovim `eljelo ista}i da su one, a ne druge `ene, bile uzrok objave onda je to ta~no, a ako se ovim ciljalo na to da se ka`e da su samo one u sastavu "Ehli-bejta", onda je to za razmatranje. Ima vi{e hadisa koji ukazuju na to da je namjera u ovome daleko op}enitija.
U svom "Sahihu", Muslim prenosi od Jezida ibn Hajjana da je rekao: (496) "Ja, Husain ibn Sebre i Omer ibn Seleme krenuli smo do Zeida ibn Erkama, r.a. Kada smo do{li i sjeli kod njega, Husain mu je rekao: 'O Zeide, ti si nai{ao na mnogo toga dobrog: vidio si Allahovog Poslanika, s.a.v.s., slu{ao njegove rije~i, borio se s njime i klanjao za njim. O Zeide, ti si, zaista, susreo mnogo toga dobrog. Zeide pri~aj nam {ta si ~uo od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.' Zeid re~e: 'O moj brati}u, tako mi Allaha, ja sam ve} ostario i moje vrijeme se pribli`ava. Pone{to {to sam saznao od Resulullaha ve} sam zaboravio. Ono {to vam ka`em prihvatite, a ono {to ne ka`em, ne obavezujte se time.' Zatim re~e: 'Jednog dana Allohov Poslanik, s.a.v.s., dr`ao nam je govor kraj vode koja se zvala Hama i nalazila se izme|u Meke i Medine. Nakon {to je zahvalio Allahu, d`.{., i o Njemu se pohvalno izrazio, rekao je: 'O ljudi! Ja sam ~ovjek kome }e skoro od moga Gospodara do}i melek smrti, pa na to moram odgovoriti. Ja vam ostavljam dvije velike stvari: prva je Knjiga Uzvi{enog Allaha, u kojoj se nalazi Uputa i Svjetlo, pa je prihvatite i ~vrsto se nje pridr`avajte.' Zatim je podsticao na pridr`avanje i razvijanje ljubavi prema Allahovoj Knjizi pa je rekao: 'Moja Porodica (Ehlu-bejt), podsje}am vas na Allaha u pogledu moje porodice, podsje}am vas na Allaha u pogledu moje porodice.' To je ponovio tri puta. Husain ga je pitao: 'Zeide, a ko pripada Ehli-bejtu? Zar nisu njegove `ene od Ehli-bejta?' Rekao je: 'Njegove `ene pripadaju Ehli-bejtu. Me|utim, Ehli-bejtu pripadaju i oni kojima je zabranjeno uzimanje sadake poslije njega.' Re~e: 'A ko su oni?' Re~e: 'To je porodica Alije, Akila, D`afera i Abbasa, r.a.' Re~e: 'Svima njima je, nakon njega, zabranjeno uzimanje sadake?' 'Da', odgovori Zeid."
Imam Ahmed prenosi od Enesa ibn Malika, r.a., da rekao je: (497) "[est je mjeseci Allohov Poslanik, s.a.v.s., idu}i da klanja sabah-namaz, prolazio pored vrata Fatime, r.a., govore}i: "Namaz, o Ehli-bejte."
"Allah `eli da od vas, o Porodico Poslanikova, grijehe odstrani i da vas potpuno o~isti." Prenosi ga i Tirmizi od Abdullaha ibn Humejda a ovaj od Affana. Tirimizi je okarakterisao ovaj hadis kao hasen-garib.
 Ibn-D`erir prenosi od Ebu-Hurejrea, a ovaj od Ummi-Seleme, r.a., da je rekla: (498) "Do{la je Fatima, r.a., kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nose}i kameni }up u kome je bila ka{a nose}i je na tacni. To je stavila pred Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji rekao je: 'Gdje ti je amid`i} i tvoja dva sina?' Fatima, r.a., je odgovorila: 'U ku}i!' Allohov Poslanik, s.a.v.s., re~e: 'Pozovi ih!' Do{la je kod Alije, r.a., i rekla je: 'Ti i tvoja dva sina odazovite se Bo`ijem Poslaniku, s.a.v.s.' Selema, r.a., ka`e: "Kada ih je Allohov Poslanik, s.a.v.s., vidio pru`io je svoju ruku prema pokriva~u, pa ga je prostro i rekao im da na njega sjednu. Zatim je uzeo ~etiri kraja prekriva~a i dr`ao ih svojom lijevom rukom iznad njihovih glava, a desnu je podigao prema svom Gospodaru i rekao: 'Bo`e moj, ovo je moja Porodica, pa od njih odstrani grijehe i potpuno ih o~isti!' Bez ikakve sumnje, iz Kur'ana se uo~ava da `ene Allahovog Poslanika ulaze u sadr`aj Allahovog, d`.{., govora kada veli:
"Allah `eli da od vas, o Porodico Poslanikova, grijehe odstrani i da vas potpuno o~isti." Dakle ovim govorom su i one uklju~ene. Zbog toga nakon svega ovog Allah rekao je: "I pamtite Allahove ajete i mudrost koja se kazuje u domovima va{im", tj. pamtite onu blagodat kojom ste obradovani mimo ostalih ljudi. Zaista se Objava spu{ta u va{e ku}e {to nije slu~aj sa ostalim ku}ama. A {to se ti~e ove blagodati, Ai{a, r.a., k}erka Ebu-Bekra es-Sidika, r.a., prva je, najsretnija i posebno obdarena ovom Allahovom milo{}u. Pored svih ostalih `ena, samo je na njezinom krevetu Resulullah primio objavu, kao {to je to on i potvrdio. Neki alimi, da im se Allah smiluje, rekli su: "To je zato jer Allohov Poslanik je jedino nju o`enio kao djevojku i s njom u njenoj postelji nije spavao niko osim Poslanika. Zato je ona izdvojena u pogledu ove blagodati. Me|utim, ako se njegove `ene smatraju njegovom Porodicom, onda su njegovi bli`nji pre~i ovom nazivu, kao {to to stoji u ovom hadisu: (499) "Moja Porodica je pre~a..." Neka je Allah zadovoljan sa njegovim `enama i rodbinom, svi su oni njegova porodica. Allohov govor: "Allah je, uistinu, Dobar i sve zna." Tj. On je Dobar prema vama jer je u~inio da budete u ku}ama u kojima se u~e Njegovi ajeti i mudrost, tj. sunnet. On  o vama sve zna jer vas  je izabrao da budete `ene Njegovog Poslanika i zato vas je obasuo Svojom milo{}u. Ovo tuma~enje prenosi Ibn-D`enir.

"Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslu{nim mu{karcima i poslu{nim `enama, i iskrenim mu{karcima i iskrenim `enama, i strpljivim mu{karcima i strpljivim `enama, i poniznim mu{karcima i poniznim `enama, i mu{karcima koji djele zekat i `enama koji djele zekat, i mu{karcima koji poste i `enama koji poste, i mu{karcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i `enama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i mu{karcima koji ~esto spominju Allaha i `enama koje ~esto spominju Allaha - Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio." /35/

Imam Ahmed prenosi od Abdu-Rahmana ibn Ebi-[ejbe da je rekao (500): "^uo sam da je Ummu-Seleme, r.a., `ena Allahovog Poslanika, s.a.v.s., rekla: 'Pitala sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., za{to se ne spominjemo u Kur'anu kao {to se spominju mu{karci?' Ona dalje nastavlja, pa ka`e: 'Jednoga dana pa`nju mi je privukao njegov glas sa minbera dok sam ~e{ljala kosu. Brzo sam uplela kosu i iza{la u predsoblje ku}e i naslonila u{i na pregradu od palminog granja. Tada je on rekao s mimbera: "O ljudi, zaista Uzvi{eni Allah ka`e:
"Muslimanima i muslimankama, vjernicima i vjernicama...", do kraja ajeta! Ovako prenosi Nesai Ibn D`erir od Abdul-Vahida ibn Zijada. Ibn-D`erir prenosi od Ibn-Abbasa, r.a., da rekao je (501): "@ene Allahovog Poslanika su zapitkivale: "Za{to spominje vjernike, a ne spominje vjernice?'" Tada je Allah, d`.{., objavio:
"Muslimanima i muslimankama, vjernicima i vjernicama..." Allahov govor: "muslimanima i muslimankama, vjernicima i vjernicama"  zna~i da iman nije isto {to i islam. On ima specifi~nije (u`e) zna~enje od islama jer Uzvi{eni ka`e:
"Neki beduini govore: 'Mi vjerujemo!' Reci: 'Vi ne vjerujete, ali recite islam smo primili, jer u srca va{a prava vjera nije jo{ u{la." (49:14) U oba "Sahiha" stoji (502): "Bludnik dok ~ini blud, u tom momentu on nije vjernik", dakle on ostaje bez imana, ali to ne zna~i da je nevjernik; glede ovoga muslimani su ina~e saglasni. Ovo zna~i da je vjerovanje (iman) u`eg zna~enja. Uzvi{eni  dalje veli: "...i poslu{nim mu{karcima i poslu{nim `enama." Rije~ "el-kunut" zna~i pokornost u mirno}i, kao {to Uzvi{eni veli:
"Da li je Onaj Koji u no}nim ~asovima u molitvi   poslu{an, padaju}i licem na tlo i stoje}i strahuju}i od onoga svijeta i nadaju}i se milosti Gospodara svoga..." (39:9) Zna~i poslije islama dolazi ve}i stepen, a to je iman (vjerovanje), a kao rezultat toga dvoga je  "kunut" (poslu{nost i skru{enost). Allah, d`.{., dalje veli: "...i iskrenim mu{karcima i iskrenim `enama...." To se odnosi na govor: Iskrenost je pohvalno svojstvo i to je znak imana, kao {to je la` znak nifaka - licemjerstva, a ko je iskren taj je spa{en. U jednom hadisu stoji: (503) "Budite iskreni, jer iskrenost vodi dobro~instvu, a dobro~instvo vodi u D`ennet. ^uvajte se la`i, jer la` vodi u pokvarenost i grje{enje, a grje{enje vodi u Vatru. ^ovjek koji je iskren i za tim te`i, pi{e se kod Allaha, d`.{., kao iskreni (SIDDIK), dok ~ovjek koji la`e i tome te`i, upisuje se kod Allaha la{cem (KEZZAB). Uzvi{eni dalje veli: "i strpljvim mu{karcima i strpljivim `enama..." Ovo je osobina postojanosti i ~vrstine, a to je strpljivost u nevolji. Zaista, je prava strpljivost kod prvog udarca. To zna~i da je najte`e u prvim trenucima, dok je ono {to dolazi iza toga sve lak{e  i lak{e. Dalje Uzvi{eni veli:
 "...i skru{enim mu{karcima i skru{enim `enama..."  Rije~ "el-hu{u" zna~i mirno}u i zadovoljstvo, dostojanstvo i skromnost. Osnov toga je strah od Allaha, d`.{., i Njegove kontrole, kao {to to stoji u ovom hadisu: (504) "Obo`avaj Allaha kao da ga vidi{, a ako ga nevidi{, znaj da On tebe vidi." U rije~ima:
"...i mu{karcima koji dijele zekat i `enama koje dijele zekat..." Sadaka zna~i dobro~instvo prema bijednicima i slabim, koji nemaju nikakve zarade ni prihoda. Daju im od vi{ka imetka iz pokornosti prema Allahu, d`.{.,  i dobronamjernosti prema Njegovim stvorenjima. U oba "Sahiha" stoji: (505) "Sedam osoba Allah }e staviti pod Svoj hlad onoga dana kada drugoga hlada osim Njegovog ne}e biti." Pa je izme|u ostalog spomenut i ~ovjek koji dijeli sadaku tajno, tako da mu lijeva ruka ne zna {to i koliko dijeli desna. Dalje, Uzvi{eni veli:
 "...i mu{karcima koji poste i `enama koje poste..."  U jednom hadisu kojeg prenosi Ibn-Mad`e stoji: "Post je zekat na tijelo", tj. ~isti ga i ure|uje od pokvarenih primjesa sa prirodnog i {erijatskog aspekta. Rije~ Uzvi{enog:
"...i mu{karcima koji ~uvaju stidna mjesta svoja, i `enama koje ~uvaju stidna mjesta svoja..." dolaze poslije rije~i: "...i mu{karcima koji poste i `enama koje poste..." jer je post najbolji pomaga~ suzbijanju strasti, kao {to je re~eno u sljede}em hadisu (506): "...a ako ne mo`e (da se o`eni) neka posti jer mu je to {tit." Zbog toga je odgovaralo da se poslije toga spomene:
 "i mu{karcima koji ~uvaju stidna mjesta svoja, i `enama koje ~uvaju stidna mjesta svoja." ^uvaju ih od zabranjenog grijeha, izuzev tamo gdje je dozvoljeno kao npr. `ena i one koje posjedujete. O Bo`ijem govoru: "...i mu{karcima koji mnogo spominju Allaha i `enama koje mnogo spominju Allaha"  Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ebi-Seida el-Hudarija, r.a., da je rekao: "Zaista je Allohov Poslanik rekao: (508) 'Kada ~ovjek probudi svoju `enu u no}i, pa klanjaju dva rekata, onda su oni, te no}i, od onih koji ~esto spominju Allaha.'" Prenose ga Ebu-Davud, Nesai ibn Mad`e od E'ame{a. Imam Ahmed prenosi od Mu'aza ibn D`ebela, r.a., da je rekao: "Rekao je Allohov Poslanik, s.a.v.s.: (508) 'Nijedan ~ovjek ne}e uraditi neki posao a da }e ga bolje spasiti od Allahove kazne nego {to je spominjanje Uzvi{enog i Svemogu}eg Allaha.'" Govor Uzvi{enog:
"Allah je njima, doista, pripremio oprost i nagradu veliku!"  To je informacija o svim prethodno navedenim, tj. da im je Uzvi{eni Allah pripremio Svoj oprost za njihove grijehe i veliku nagradu - D`ennet.  (Bo`e, oprosti nam i uvedi nas u D`ennet, koji si obe}ao bogobojaznima.)

"Ni vjernik ni vjernica nemaju izbora da, kada Allah i Poslanik Njegov ne{to odrede, po svom naho|enju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne poslu{a, taj je sigurno skrenuo s Pravog puta." /36/

El-'Awfi, prenose}i od Ibn-Abbasa u vezi sa rije~ima Uzvi{enog: "Ni vjernik ni vjernica nemaju izbora..." veli: (509) "Krenuo Allohov Poslanik, s.a.v.s., da isprosi djevojku svome momku Zejdu ibn Hariseu, r.a. U{ao je kod Zejneb bint D`ah{ el-Esedijje r.a., i zaprosio je, na {to je rekla: 'Ne}u se za njega udati!' Bo`ji Poslanik joj rekao je: 'Naprotiv, udaj se za njega!'
"Bo`ji Poslani~e, zar da mi bude nare|eno ne{to {to se samo mene ti~e?"
Dok su razgovarali, Uzvi{eni Allah objavi Bo`jem Poslaniku ovaj ajet, a ona re~e:
"Jesi li zadovoljan da se on mnome o`eni?"
"Da."
"U tom slu~aju, ne}u biti neposlu{na Bo`ijem Poslaniku. Udajem se za njega!"
I Mud`ahid, Katade i Mukatil ibn Hajjan tako|er vele da je ajet objavljen u vezi sa Zejneb bint D`ah{  i slu~ajem kada ju je Allohov Poslanik zaprosio za svog oslobo|enog roba Zejda ibn Harisea, r.a. Re~eno je i da je objavljen u vezi sa Umm-Kulsum bint Ukbe ibn Mu'ajtom, r.a., prvom `enom  koja je u~inila Hid`ru nakon ugovora na Hudejbiji, koja je sebe darovala Poslaniku. On rekao je: "Prihvatam" i vjen~ao je za Zejda ibn Harise, r.a. - a Allah najbolje zna - nakon {to se rastao sa Zejneb.
Hafiz Ebu-Umer ibn Abdul-Berr u djelu "El-Isti'ab" spominje da je ajet:
"Ni vjernik ni vjernica nemaju izbora  da, kada Allah i Poslanik Njegov ne{to odrede, po svom naho|enju postupe"  objavljen kada je Bo`ji Poslanik prosio djevojku od njenog oca Ebu-Berze el-Eslemija za  D`ulejbiba, r.a., a ona je u |erdeku (svom odjelu) rekla: "Zar }ete odbiti naredbu Allahovog Poslanika?"
Ibn-D`urejd` prenosi od Tavusa da je pitao Ibn-Abbasa o dva rekata nakon ikindije, pa mu je on zabranio, prou~iv{i mu ajet: "Ni vjernik ni vjernica nemaju izbora …"
Ovaj ajet je op}enit za sve prilike. Kada Allah i Njegov Poslanik ne{to odrede, niko nema pravo da postupi suprotno, niti ima pravo izbora, mi{ljenja ili rije~i, kao {to to veli Uzvi{eni:
"I tako Mi Gospodara tvoga, oni ne}e biti vjernici dok za sudiju u sporovima me|usobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u du{ama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore." (4:65 )  Rije~i Uzvi{enog:
"A ko Allaha i Njegova Poslanika ne poslu{a, taj je sigurno skrenuo s Pravog puta" prijetnja su onima koji suprotno postupe, kao {to su i rije~i Uzvi{enog:
"Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno nare|enju Njegovu da ih isku{enje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne sna|e." (24:63) (Bo`e, sa~uvaj nas Svoje kazne i u~ini nas pokornima Tvojoj zapovijedi i zapovijedi Tvoga Poslanika. Tebi se utje~emo od poni`enja i ru`nog skon~avanja!)

"A kad ti re~e onome kome je Allah bio blagodaran, i kome si i ti bio blagodaran: 'Zadr`i `enu svoju i boj se Allaha!' - u sebi si skrivao ono {to }e Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a pre~e je da se Allaha boji{. I po{to je Zejd s njom `ivio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali kako se vjernici ne bi ustru~avali vi{e da se `ene `enama posinaka svojih kad se oni od njih razvedu. A Allahova odredba je izvr{iva!" /37/

Uzvi{eni izvje{tava o Svome Poslaniku kako je govorio svome oslobo|enom robu Zejdu ibn Harisu, r.a, kome je Allah bio blagodaran tako {to ga je uputio u islam i na slije|enje Poslanika, s.a.v.s.
"a kome si i ti bio blagodaran" oslobodiv{i ga ropstva, te je postao uva`en i cijenjen gospodin, drag Bo`ijem Poslaniku, te su ga zvali Miljenik, a njegovog sina Usamu, Miljenik, sin Miljenika. Ai{a, r.a., veli: "U koji god bi ga pohod Bo`ji Poslanik poslao, odredio ga je za zapovjednika. Da je po`ivio poslije njega, odredio bi ga za halifu." Ove rije~i prenosi imam Ahmed.
Bo`ji Poslanik, s.a.v.s., ga je o`enio k}erkom svoje tetke po ocu Zejneb bint D`ah{, r.a., k}erkom Umejme bin Abdul-Muttalib, dav{i joj kao mehr 10 dinara i 60 dirhema, prekriva~, pokriva~, {tit, 50  muddova hrane i 10 muddova hurmi. Ovo veli Mukatil ibn Hajjan.
Kod njega je ostala blizu godine ili vi{e, a zatim je me|u njima izbio razdor...Zejd je do{ao da se po`ali na nju Bo`ijem Poslaniku, koji mu je govorio:
 "Zadr`i `enu svoju i boj se Allaha!"  Uzvi{eni Allah veli:
"U sebi si skrivao ono {to }e Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a pre~e je da se Allaha boji{."  Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ali ibn Zejd ibn D`ud'ana: "Pitao me Ali ibn el-Husejn, r.a., o tome {ta veli El-Hasan  o rije~ima Uzvi{enog:
"U sebi si skrivao ono {to }e Allah objelodaniti..."  Spomenuo sam mu to, a on rekao je: "Nije tako, ve} je Uzvi{eni Allah izvijestio Svoga Poslanika da }e ona biti jedna od njegovih supruga prije nego {to se njome o`enio. Kada mu je do{ao Zejd da mu se potu`i na nju, on mu rekao je: "Boj se Allaha i zadr`i svoju `enu!", pa mu Uzvi{eni veli: "Izvijestio sam te da }u te njome o`eniti, a ti u sebi krije{ ono {to }e Allah objelodaniti." Ovako se prenosi i od Es-Suddija.
Ibn-D`erir veli, prenose}i od Ai{e, r.a., da je rekla: "Da je Muhammed, s.a.v.s., sakrio bilo {ta od onoga {to mu je objavljeno u Allahovoj Knjizi, sakrio bi:
"U sebi si skrivao ono {to }e Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a pre~e je da se Allaha boji{."
Rije~i Uzvi{enog: "I po{to je Zejd s njom `ivio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali." Rije~  zna~i "`elja" i "potreba", tj. nakon {to je sa njom zavr{io i rastao se, Mi smo te njome o`enili.Uzvi{eni Allah je Taj Koji je imao ulogu staratelja u njenoj udaji, u smislu da mu je (tj. Poslaniku) objavio da stupi u brak sa njom bez staratelja, ugovora, mehra ili ljudskih svjedoka.
Imam Ahmed prenosi od Enesa,  r.a., da rekao je: (510) "Nakon {to je Zejnebi, r.a., istekao iddet, Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao je Zejdu ibn Harisu: "Idi i isprosi mi je!" Oti{ao je i zatekao je kako mijesi tijesto. On veli: "Kada sam je vidio, bilo mi je mu~no i neprijatno tako da nisam mogao pogledati u nju i re}i joj da ju je Bo`ji Poslanik, s.a.v.s., zaprosio, te sam se okrenuo i vra}aju}i se rekao: 'Raduj se, Zejneb, Bo`ji Poslanik me poslao, prosi te.' Ona re~e: 'Ne}u ni{ta u~initi dok ne zamolim Allaha za odluku', i ode na mjesto gdje je klanjala,a zatim je si{la Objava. Allahov Poslanik, s.a.v.s., do{ao je i u{ao kod nje bez tra`enja izuna. Kao da nas vidim kada sam u{ao kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa nas je on pogostio hljebom i mesom. Ljudi su iza{li, a neki su ostali razgovarati nakon jela. Allohov Poslanik, s.a.v.s., iza{ao je, a ja sam ga slijedio. Obi{ao je sobe svojih supruga, nazivaju}i im selam, a one su govorile: 'Bo`ji Poslani~e, kako ti je nova supruga?' Ne znam da li sam ga ja izvijestio da su ljudi iza{li ili ga je neko drugi obavijestio. Krenuo je, i kada je u{ao u ku}u za njim sam krenuo i ja, pa je spustio zastor. Onda su objavljeni ajeti o hid`abu, a ljudima je preporu~eno:
"Ne ulazite u sobe Vjerovjesnikove osim ako vam se dopusti..." Prenose ga i Muslim i En-Nesai u vi{e predanja od Sulejman ibn el-Mugire. U poglavlju En--Nur prethodilo je hvalisanje Ai{e i Zejneb, r.a.
Ibn-D`erir prenosi od E{-[a'bija da rekao je: "Zejneb, r.a., govorila je Poslaniku, s.a.v.s.: 'Kada si ti u pitanju, di~im se trima stvarima kojima se ni jedna od tvojih supruga ne di~i: moj i tvoj djed je jedan, Uzvi{eni Allah sa Neba me je udao za tebe, a glasnik je bio D`ibril, a.s.'"
Rije~i Uzvi{enog:
"...kako se vjernici ne bi ustru~avali vi{e da se `ene `enama posinaka svojih kad se oni od njih razvedu", tj. dozvolili smo ti da se o`eni{ njome, a u~inili smo to da vjernicima ne bude neprijatno da se o`ene pu{tenim `enama svojih posinaka. Naime, Allohov Poslanik, s.a.v.s., prije je poslanstva posinio Zejd ibn Harise, r.a., pa je za njega govoreno "Zejd ibn (sin) Muhammed." Nakon {to je Uzvi{eni Allah dokinuo to srodstvo rije~ima:
"...niti je posinke va{e sinovima va{im u~inio..." zovite ih po o~evima njihovim, to je kod Allaha ispravnije," to je pojasnio i potvrdio `enidbom Allahovog Poslanika, s.a.v.s., sa Zejneb bint D`ah{, r.a., nakon {to ju je pustio Zejd ibn Haris, r.a. Stoga u ajetu o zabrani `enidbe odre|enim `enama
(ajetut-tahrim) Uzvi{eni veli:
 "i `ene va{ih ro|enih sinova" (4:23), da bi se isklju~io posinak, jer je posinjavanje bilo me|u njima ra{irena pojava. Rije~i Uzvi{enog: "A Allahova odredba je izvr{iva!", tj. ono {to se dogodilo jama~no se moralo dogoditi, a to je da }e Zejneb, po Allahovom Znanju, postati jedna od Poslanikovih, s.a.v.s., supruga.

"Vjerovjesniku nije te{ko da ~ini ono {to mu Allah odredi jer takav je bio Allahov propis i za one koji su prije bili i nestali, a Allahova zapovijed je odredba kona~na." /38/

Uzvi{eni veli:
"Vjerovjesniku nije te{ko da ~ini ono {to mu Allah odredi", tj. {to mu dozvoli i naredi u slu~aju `enidbe Zejneb bint D`ah{, r.a., koju je pustio njegov posinak Zejd ibn Haris, r.a.
Rije~i Uzvi{enog: "takav je bio Allahov propis i za one koji su prije bili i nestali", tj. to je Allahova odredba va`e}a i za poslanike prije njega, On im nije nare|ivao ne{to {to bi im bilo neugodno. Ovo je odgovor munaficima koji su umi{ljali manjkavost u njegovoj `enidbi biv{om suprugom svoga oslobo|enog roba i posinka Zejda.
 "A Allahova zapovijed je odredba kona~na", tj. stvar koju Allah odredi neopozivo }e se zbiti i neizbje`no }e se dogoditi, jer {to On ho}e to biva, a {to ne}e ne biva.

"Za one koji su Allahove poslanice dostavljali i od Njega strahovali, i koji se nikoga, osim Allaha, nisu bojali. - A dovoljno je to {to }e pred Allahom ra~un polagati! /39/ Muhammed nije otac nijednom od va{ih ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik - a Allah sve dobro zna." /40/

Uzvi{eni hvali one  "koji su Alahove poslanice dostavljali", Njegovim stvorenjima i vjerno izvr{avali svoju misiju i koji su  "od Njega strahovali", tj. bojali Ga se, a nisu se pla{ili nikoga mimo Njega i ni~ija sila ih nije ometala da dostave Allahove poslanice.
 "A dovoljno je to {to }e se pred Allahom ra~un polagati", tj.  Allah vam je dovoljan kao pomagatelj. U ovome, kao i u svemu drugome, pro~elnik svih ljudi je Muhammed, a.s. On je izvr{io svoju misiju i dostavio poslanicu `iteljima Istoka i Zapada, svim sinovima Ademovim. Njegovu vjeru Allah je uzdigao nad svim vjerama, jer su neki poslanici prije njega slati samo svome narodu, a on je poslat svim ljudima, i Arapima i nearapima:
"Reci: 'O ljudi, ja sam svima vama Allahov Poslanik...'" (7:158) Potom je zada}u priop}avanja od njega naslijedio njegov ummet. Najvi{i domet u tome poslije njega su postigli njegovi ashabi, r.a. Od njega su prenijeli i dostavili, kao {to im je zapovijedio, sve njegove rije~i i djela, sva njegova stanja u kojima je bio, danju i no}u, kod ku}e ili na putovanju, u potaji i javnosti. Neka Allah bude njima zadovoljan, a neka i njih zadovoljnima u~ini! Zatim su ga slijedili svi potomci nakon predaka svojih, sve do ovog na{eg vremena. Njihovim svjetlom rukovode se upu}eni i njihovim putem hode. Plemenitog i Dare`ljivog Allaha molimo da nas u~ini njihovim nasljednicima.
Imam Ahmed prenosi od Ebu-Se'ida el-Hudrijja, r.a., da je rekao: "Allohov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: (511) 'Neka niko od vas ne poni`ava sebe time {to }e vidjeti da se u pogledu neke Allahove odredbe (njenog kr{enja) ima {ta re}i, a ne rekne  to. Allah }e re}i: '[ta te sprije~ilo da to ne rekne{?' On }e re}i: 'Gospodaru, bojao sam se ljudi.' A On }e re}i: 'Najpre~e je bojati se Mene!'" Prenose ga tako|er Abdurrezzak i Ibn-Mad`e.
Rije~i Uzvi{enog: "Muhammed nije otac  nijednom od va{ih ljudi." Nakon ovoga zabranjeno je da se govori "Zejd ibn Muhammed" (Zejd sin Muhammedov). Dakle, on mu nije bio otac, iako da ga je posinio. Ina~e, ni jedno mu{ko dijete mu nije do`ivjelo punoljetstvo. Od Hatid`e, r.a., rodili su mu se El-
-Kasim, Et-Tajjib i Et-Tahir i svi su umrli kao djeca. Od Marije Koptkinje ro|en mu je Ibrahim, koji je tako|e umro kao dojen~e. Sa Hatid`om je imao ~etiri k}eri: Zejneb, Rukajju, Umm Kulsum i Fatimu, r.a. Tri od njih su umrle za vrijeme njegovog `ivota, a Fatima, r.a., je ostala iza njega, umrijev{i {est mjeseci nakon njega.
Rije~i Uzvi{enog:

 "...nego je Allahov Poslanik i posljednji vjerovjesnik - a Allah sve dobro zna."  Izri~ito tvrde da nakon njega nema "nebijja" - vjerovjesnika, a tim prije nema ni "resula", poslanika, jer je "risalet" specifi~niji od "nubuvveta", s obzirom da je svaki resul ujedno i nebijj, a nije obrnuto. O tome postoje mutevatir-hadisi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., od grupe ashaba, od kojih navodimo sljede}e:
Imam Ahmed prenosi od Enes ibn Malika, r.a., da je rekao: "Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (512) 'Risalet i nubuvvet prekinuli su se, pa poslije mene nema resula,i nema nebijja.' On veli: 'Ljudima je to bilo te{ko ~uti, pa im on re~e: 'Ali ostaju navje{taji.'"
"Allohov Poslani~e, a {ta su to navje{taji?"
"Snovi|enja vjernika, ona su jedan od dijelova nubuvveta." Ovako ga prenosi i Et-Tirmizi i veli: Hadis je sahih-garib u predaji El-Muhtar ibn Fulfula.
Ebu-Davud et-Tajalisi prenosi od D`abira ibn Abdullaha, r.a., da je rekao: "Allohov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: (513) 'Primjer mene i (prethodnih) poslanika je primjer ~ovjeka koji sagradi ku}u, pa je dovr{i i ljep{a, osim mjesta za jedan }erpi}, pa oni koji u|u i razgledaju vele: 'Divna li je, jedino ovaj }erpi} manjka...' Ja sam taj "}erpi}", sa mnom su okon~ani poslanici.'"  Prenose ga i Buharija, Muslim i Et-Termizi.
Imam Muslim prenosi od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (514) "Odlikovan sam u odnosu na ostale poslanika sa {est stvari: data mi je sposobnost sa`etog i mudrog izra`avanja (d`evami'ul-kelim), potpomognut sam strahom, dopu{ten mi je ratni plijen, cijela zemlja mi je u~injena mjestom za obavljanje  namaza i ~istom, poslat sam cijelom ~ovje~anstvu i sa mnom su okon~ani poslanici." Prenose ga i Et-Tirmizi i Ibn-Mad`e.
Ez-Zuhri prenosi od D`ubejra ibn Met'ama, a ovaj od svoga oca, r.a., da rekao je: "^uo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da veli: (515) 'Ja imam vi{e imena: ja sam Muhammed, ja sam Ahmed, ja sam El-Mahi,  kojim Uzvi{eni Allah bri{e nevjerovanje, ja sam El-Ha{ir, poslije kojeg }e biti sakupljeni ljudi, ja sam Posljednji nakon koga nema poslanika.'" Navode ga u "Sahihima".
Dakle, Uzvi{eni u Svojoj Knjizi i Njegov Poslanik, s.a.v.s., u mutevatir-predajama u sunnetu izvijestili su da nakon njega nema poslanika da bi oba svijeta (i ljudi i d`ini) znala da je svako ko nakon njega bude svojatao ovu funkciju la`ov, opsjenar i zabludjeli zablu|iva~. Ma sa kakvim ~udima i tlapnjama, ~arolijama i misterijama do{ao, sve je to kod pametnih iluzija i obmana, kao {to je Uzvi{eni Allah dao da se neka bolesna stanja i hladne rije~i obznani El-Esved El-Ansiji u Jemenu i Musejleme el-Kezzabi u Jemami. Svi pametni, razumni i o{troumni shvatili su da njih dvojica - Allah ih prokleo! - zabludjeli la`ovi, a tako|er i svako ko to svojata do Sudnjeg dana , zavr{no sa Ded`alom.
Uzvi{eni Allah veli:
"Ho}u li vas obavijestiti kome dolaze {ejtani? Oni dolaze svakom la{cu, grje{niku." (26:221, 222) Ovo je opre~no od stanja poslanika, neka je na njih blagoslov.
Oni su dobri, iskreni, smjerni i pravedni u svemu {to govore, ~ine i {to nare|uju i zabranjuju, uz nadnaravna djela i jasne i zapanjuju}e dokaze. Neka je Allahov blagoslov i mir na njih uvijek i neprestano, sve dok je Zemlje i nebesa!

"O vjernici, ~esto Allaha spominjite i hvalite, /41/ i ujutro i nave~er Ga veli~ajte; /42/ On vas blagosilja, a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo - On je prema vjernicima Milostiv, /43/ a na Dan kad Ga oni susretnu, On }e ih pozdraviti sa: 'Mir vama!', i On im je pripremio nagradu plemenitu." /44/

Uzvi{eni nare|uje Svojim robovima da ga spominju zbog Njegovih obilnih blagodati i velikih darova, za {to }e imati obilnu nagradu i lijep kraj.
Imam Ahmed prenosi od Ebu-Se'ida el-Himsija da je rekao: "^uo sam Ebu-Hurejrea da veli: 'Dova koju sam ~uo do Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i koju ne ostavljam je: (516) 'Bo`e, u~ini da Ti {to vi{e zahvaljujem, slijedim Tvoje savjete, da Te {to vi{e spominjem i pazim Tvoje preporuke''" Prenosi ga i Et-Tirmizi.
Imam Ahmed prenosi od Abdulaha ibn 'Amra, r.a., da je rekao: "Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Koji god ljudi budu sjedili u nekom sijelu u kome ne budu spominjali Uzvi{enog Allaha, `alit }e zbog njega na Sudnjem danu.'"
Uzvi{eni veli: "i ujutro i nave~er Ga veli~ajte" Ako to u~inite, blagosiljat }e vas On i Njegovi meleki, tj. veli~ajte Ga jutrom i ve~erom, kao u rije~ima Uzvi{enog:
"Pa, Slavljen neka je Allah kad god omrknete i kad god osvanete. Njemu neka je pohvala i na nebesima i na Zemlji, i predve~er i u podne!"  (30:17,18)
Rije~i Uzvi{enog: "On vas blagosilja, a i meleki Njegovi" podsticaj su na spominjanje (zikr), tj. Uzvi{eni vas spominje, pa spominjite vi Njega, kao u rije~ima Uzvi{enog:
"Sje}ajte se vi Mene, i Ja }u se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti!" (2:152) Poslanik, s.a.v.s., veli: (517) "Uzvi{eni Allah veli: 'Ko Me spomene u sebi, spomenem ga u Sebi, a ko Me spomene u dru{tvu, spomenem ga u boljem od toga.'"
"Salavat" - blagosiljanje Uzvi{enog Allaha - pohvala je roba pred melekima. To prenosi Buharija od Ebul-'Alije, a drugi vele: "Salavat" Uzvi{enog Allaha je milost. Moglo bi se re}i da nema protuslovlja me|u dvjema tvrdnjama, a Allah najbolje zna.
"Salat" meleka, pak, jeste tra`enje oprosta i upu}ivanja dove  za ljude, kao u rije~ima Uzvi{enog:
"Meleki koji dr`e Ar{ i oni koji su oko njega veli~aju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Nj i mole se da budu opro{teni grijesi vjernicima: 'Gospodaru na{, Ti sve obuhvata{ milo{}u i znanjem; zato oprosti svima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sa~uvaj ih patnje u Vatri! Gospodaru na{, uvedi ih u edenske vrtove, koje si im obe}ao, i pretke njihove, i `ene njihove i potomstvo njihovo - one koji su bili dobri; Ti si, uistinu, Silan i Mudar. I po{tedi ih kazne zbog ru`nih djela...'" (40:7-9)
Rije~i Uzvi{enog: "...da bi vas iz tmina na svjetlo izveo", tj. iz tmina neznanja i zablude na svjetlo upute i ~vrstog uvjerenja. "On je prema vjernicima Milostiv" na dunjaluku i ahiretu, na dunjaluku na taj na~in {to ih je uputio Istini, koju drugi ne poznaju, i ukazao im put sa kog su zalutali i skrenuli zagovornici nevjerovanja i novatorstva u vjeri i rulja koja ih slijedi, a na ahiretu ih je po{tedio velikog straha i naredio melekima da ih do~ekaju radosnim vijestima o zadobivanju D`enneta i spasenju od Vatre, {to je sve odraz Njegove ljubavi i samilosti prema njima.
U Buharijevom "Sahihu" se prenosi od emirul-
-muminina Omer ibn el-Hattaba, r.a. (518) da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio neku zarobljenu `enu kako je uzela svoje dijete i privila ga na prsa da ga podoji, pa rekao je: "Mislite li da bi ova svoje dijete, ako bi ona o tome odlu~ivala, bacila u Vatru?" "Ne bi", reko{e oni. Allahov Poslanik, s.a.v.s., re~e: "Tako mi Allaha, Allah je milostiviji prema Svojim robovima nego ona prema svome djetetu!"
Rije~i Uzvi{enog: "a na Dan kad oni pred Njega stanu, On }e ih pozdraviti sa: 'Mir vama!'" ^ini se - a Allah najbolje zna - da se `eli re}i da }e im pozdrav od Uzvi{enog Allaha, na Dan kada Ga sretnu, biti selam, tj. na Dan kada ih pozdravi, kao {to veli Uzvi{eni: "'Mir vama!' - bit }e rije~i Gospodara Milostivog." (36:58)
Rije~ima Uzvi{enog: "i On im je pripremio nagradu plemenitu" misli se na D`ennet i ono u njemu {to oko nije vidjelo, uho nije ~ulo, niti ga ~ovjek mo`e zamisliti.

"O Vjerovjesni~e, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje, /45/ da - po Njegovom nare|enju - poziva{ k Allahu, i kao svjetiljku koja sija. /46/ I obraduj vjernike da }e Allah na njih veliku milost prosuti, /47/ a ne slu{aj nevjernike ni licemjere, i na uvrede njihove pa`nju ne obra}aj i u Allaha se pouzdaj, Allah je dovoljan kao za{titnik." /48/

Imam Ahmed prenosi od 'Ataa ibn Jesara da je rekao: "Sreo sam Abdullah ibn 'Amr ibn El-Asa, r.a., i rekao: 'Izvijesti me o opisu Bo`jeg Poslanika, s.a.v.s., u Tevratu', pa mi rekao je: 'Da, tako mi Allaha, opisan je u Tevratu nekim od svojstava iz Kur'ana:
"O Vjerovjesni~e, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje", kao sugurnost "nepismenima" (Arapima tada{njeg doba), ti si Moj rob i poslanik. Nazvah te onim  koji se oslanja na Allaha. Nije grub ni osoran, niti galami po trgovima, na lo{e ne uzvra}a lo{im, ve} prelazi i pra{ta. Allah ga ne}e usmrtiti dok ne popravi njime zabludjeli narod da izjave da nema boga osim Allaha i time otvori slijepe o~i, gluhe u{i i okorjela srca." Prenosi ga Buharija, a i Ibn Ebi-Hatim.
Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa da rekao je: "Nakon {to je objavljeno:
'O Vjerovjesni~e, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje' - a on je ve} bio naredio Aliji i Muazu, r.a., da idu u Jemen - rekao im je: /519/ 'Idite i obveseljavajte, a ne izazivajte odvratnost i odbojnost, olak{avajte, a ne ote`avajte, jer mi je objavljeno:
'O Vjerovjesni~e, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje''"). Rije~i Uzvi{enog: "svjedoka", tj. koji svjedo~i o Allahovoj jedno}i i o tome da nema boga osim Njega i kao svjedoka ljudima o njihovim djelima na Sudnjem danu. A rije~i Uzvi{enog: "i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje", tj. obveselitelja vjernika obilnom nagradom a opominjatelja nevjernika neizbje`nom  kaznom. Rije~i Uzvi{enog: "da - po Njegovom nare|enju - poziva{ k Allahu", tj. da stvorenja poziva{ da robuju svome Gospodaru po Njegovom nare|enju koje ti je uputio, "i kao svjetiljku koja sija", tj. Istina sa kojom si do{ao poput je Sunca u njegovom blje{tavilu i svjetlosti i samo Ga prkosnik mo`e zanijekati. Rije~i Uzvi{enog:
 "a ne slu{aj nevjernike ni licemjere, i na uvrede njihove pa`nju ne obra}aj", tj. nemoj im se pokoravati u onome {to ~uje{ da govore "i na uvrede njihove pa`nju ne obra}aj", tj. oprosti im i pre|i preko toga i prepusti  ih Uzvi{enom Allahu, dovoljan im je On. Stoga Uzvi{eni i veli:
 "u Allaha se pouzdaj, Allah je dovoljan kao za{titnik."

"O vjernici, kad se vjernicama o`enite, a onda ih, prije stupanja u bra~ni odnos, pustite, one nisu du`ne da ~ekaju odre|eno vrijeme koje }ete vi brojati, ve} ih darujte i lijepo ih otpremite." /49/

Ovaj ~asni ajet sadr`i brojne propise. Jedan od njih je da se brakom smatra i sam ugovor i o tome u Kur'anu ne postoji izri~itiji ajet od ovog. Islamski pravnici razilaze se u tome da li ugovor pravno uspostavlja brak ili je to op}enje, ili oboje zajedno. Kur'an rije~ "nikah" - "brak" upotrebljava za ugovor i op}enje nakon njega, izuzev u ovom ajetu, u kome se upotrebljava za sam ugovor, jer Uzvi{eni veli:
"O vjernici, kad se vjernicama o`enite, a onda ih, prije stupanja u bra~ni odnos, pustite...." Ajet sadr`ava i dozvolu pu{tanja `ene prije op}enja sa njom. Rije~i Uzvi{enog: "vjernicama" odnose se na prete`itost, jer po op}oj saglasnosti nema razlike u pravnoj kvalifikaciji (hukm) izme|u vjernice i kitabijke. Ibn-Abbas, r.a., i grupa selefa ovaj ajet uzimaju kao dokaz da do razvoda braka (pu{tanje - talak) ne mo`e do}i ako mu ne prethodi sam brak, jer Uzvi{eni Allah veli:
 "kad se vjernicima o`enite, a onda ih pustite... ", spominju}i razvod nakon sklapanja braka, {to dokazuje da on nije valjan niti mogu} prije. Ovo je stav [afije i Ahmeda i brojne grupe pre|a{njih i potonjih (selef i halef). Malik i Ebu-Hanife, Allah im se smilovao, su stava da je razvod ispravan i prije sklapanja braka, kao npr. da neko ka`e: "Ako se o`enim tom i tom, pu{tena je!" Razilaze se u pogledu slu~aja da ka`e: "Svaka `ena koju o`enim pu{tena je." Malik veli da nije pu{tena dok ne odredi na koju se to odnosi, a Ebu-Hanife da se svaka `ena sa kojom se o`eni smatra pu{tenom. Ve}ina smatra da ne dolazi do razvoda, uzimaju}i kao dokaz ovaj ajet i hadis koji prenosi Amr ibn [u'ajb od svog oca, a on od njegovog djeda da je rekao: "Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /520/ '^ovjek nema mogu}nost  razvoda ako nije vlastan', tj. ako nije u braku sa `enom koju pu{ta." Prenose ga Ahmed, Ebu-Davud, Et-Tirmizi i Ibn-Mad`e, a Et-Tirmizi veli: "Ovo je hasen-hadis. Ovo je najbolji hadis prenesen ovoj temi." Ibn-Mad`e tako|er prenosi od Alije i El-Musevvera ibn Mahreme, r.a., a oni od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: /521/ "Nema razvoda prije braka."
Rije~i Uzvi{enog: "one nisu du`ne da ~ekaju odre|eno vrijeme koje }ete vi brojati." Postoji konsenzus me|u ulemom o tome da `ena ne treba provesti pri~ek, 'iddet, ako bude pu{tena prije op}enja, ve} se odmah mo`e udati za koga `eli. Iz ovoga se izuzima `ena kojoj je umro mu`, a koja, po op}oj saglasnosti, mora provesti 'iddet od ~etiri mjeseca i deset dana pa makar da on nije s njom op}io. Rije~i Uzvi{enog:
"ve} ih darujte i lijepo ih otpremite." Darovanje ovdje ima uop}enije zna~enje od polovine ugovorenog mehra es-sadak-musemma ili posebnog dara ukoliko mehr nije ugovoren. Uzvi{eni Allah veli:
"A ako ih pustite prije nego {to ste u odnos s njima stupili, a ve} ste im vjen~ani dar odredili, one }e zadr`ati polovinu od onog {to ste odredili." (2:237)
Uzvi{eni tako|er veli:
"Nije va{ grijeh ako `ene pustite prije nego {to u odnos s njima stupite, ili prije nego {to im vjen~ani dar odredite. I velikodu{no ih darujte darom, zakonom propisanim: imu}an prema svome stanju, a siromah prema svom; to je du`nost za one koji `ele da dobro djelo u~ine." (2:236) U Buharijinom "Sahihu" prenosi se od Sehla ibn Sa'da i Ebu-Usejda, r.a., da su rekli: (522) "Allohov Poslanik o`enio se Umejmom, k}erkom [erahila. Kada je u{la kod njega, pru`io je ruku prema njoj i kao da joj se to nije svidjelo. On je naredio Ebu-Usejdu da je opremi i da joj da dva lanena odijela." Ali ibn Talha, r.a., veli: "Ako joj je odredio mehr, pripada joj pola, a ako nije, darovat }e je zavisno od njegovog imovnog stanja, i to je 'lijepo otpremanje'."

"O Vjerovjesni~e, Mi smo ti dozvolili da budu `ene tvoje one kojima si dao vjen~ane darove njihove, i one u vlasti tvojoj koje ti je Allah dao iz plijena, i k}eri stri~eva tvojih, i k}eri tetaka tvojih po ocu, i k}eri daid`a tvojih, i k}eri tetaka tvojih po materi koje su se s tobom iselile, i samo tebi, a ne ostalim vjernicima - `enu - vjernicu koja sebe pokloni Vjerovjesniku, ako Vjerovjesnik ho}e da se njome o`eni - da ti ne bi bilo te{ko. Mi znamo {ta smo propisali vjernicima kada je rije~ o `enama njihovim i o onima koje su u vlasni{tvu njihovu. A Allah pra{ta i Milostiv je!" /50/

Uzvi{eni se obra}a Svome Poslaniku, vele}i da mu je dozvolio njegove `ene kojima je dao darove, tj. mehr, a njegov mehr koji je davao svojim suprugama iznosio je 12 i po oka, ukupno  500 dirhema, izuzev Umm-Habibe bint Ebi-Sufjan, za koju je mehr u visini 400 dinara dao Ned`a{i ("negus"), Uzvi{eni Allah mu se smilovao, i osim Safijje bint Hujejj, koju je probrao izme|u zarobljenika Hajbera i kao mehr joj darovao slobodu, te D`uvejrije bint El-Haris iz plemena El-Mustalik, za koju je isplatio otkup Sabit ibn Kajs ibn [emmasu i o`enio se njome.
Rije~i Uzvi{enog: "i one u vlasti tvojoj koje ti je Allah dao iz plijena", tj. dozvolio ti je brak sa robinjama koje ti dopadnu iz plijena. Prethodno je re~eno da je posjedovao Safijju i D`uvejriju, oslobodio ih i o`enio se njima. Posjedovao je i Rejhanu bint [em'un iz plemena Nadr i Mariju, Koptkinju, majku njegovog sina Ibrahima, obje su bile robinje.
Rije~i Uzvi{enog:
"i k}eri stri~eva tvojih, i k}eri tetaka tvojih po ocu, i k}eri daid`a tvojih, i k}eri tetaka tvojih po materi." Ovo je sredina izme|u neumjerenosti kr{}ana koji ne uzimaju `enu ako izme|u njega i nje  ima manje  od sedam koljena  i pretjerivanja  jevreja koji uzimaju i brati~nu i sestri~nu, {to je grozno i odvratno. Rije~i Uzvi{enog: "Koje su se s tobom iselile", tj. U Medinu.
Rije~i Uzvi{enog:
"i `enu - vjernicu koja sebe pokloni Vjerovjesniku, ako Vjerovjesnik ho}e da se njome o`eni, samo tebi", tj. dozvoljava ti, Poslani~e, vjernicu koja ti se pokloni da se o`eni{ njome bez mehra, ako to `eli{. Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ai{e da je rekla: "Ta koja se poklonila Poslaniku, s.a.v.s., je Havla bint Hakim ibn El-Evkas iz plemena Benu-Sulejm; bila je dobra `ena." Ibn Ebi-Hatim, prenosi  od Ibn-Abbasa da veli: "Poslanik nije imao nijednu `enu koja mu se poklonila, iako je takvih bilo dosta", tj. on nije prihvatio nijednu koja mu se poklonila, iako mu je to bilo dozvoljeno i samo njemu specifi~no, jer je to prepu{teno njegovoj volji, kao {to Uzvi{eni veli:
"ako Vjerovjesnik ho}e sa se njome o`eni", tj. ako to odabere.
Rije~i Uzvi{enog: "samo tebi, a ne ostalim vjernicima." Ikrime veli: "Poklonjena nije dozvoljena drugima mimo tebe. Ako bi se i poklonila nekom ~ovjeku, ona mu nije dozvoljena dok joj ne dadne ne{to (na ime mehra)." Isto vele i Mud`ahid i E{-[a'bi i drugi, tj. ako se neka `ena preda nekom ~ovjeku, on je, nakon {to op}i s njom, du`an dati joj mehr ravan  njoj sli~ne `ene kao {to je presudio Allohov Poslanik, s.a.v.s., u slu~aju udaje Va{ikove k}eri koja se predala, odrediv{i joj, nakon smrti mu`a, mehr njoj sli~ne `ene. I smrt i op}enje se jednako tretiraju u vezi sa odre|ivanjem i obaveznosti mehra `eni koja se predala nekome mimo Poslanika, s.a.v.s. On, pak, nije obavezan dati bilo {ta onoj koja mu se preda, jer ima pravo da se o`eni bez mehra, staratelja i svjedoka  kao u slu~aju Zejneb bint D`ah{, r.a.
Rije~i Uzvi{enog:
"Mi znamo {to smo propisali vjernicima kada je rije~ o `enama njihovim i o onima koje su u vlasni{tvu njihovu." Tj. njihovo ograni~avanje na ~etiri slobodne `ene i koliko ho}e robinja, te uvjetovanje staratelja, mehra i svjedoka. Oni su ummet, a tebi smo to olak{ali i ni{ta od toga ti nismo u~inili obaveznim
"da ti ne bi bilo te{ko. A Allah pra{ta i Milostiv je."


"Mo`e{ zanemariti one me|u njima koje ho}e{ i mo`e{ pozvati sebi onu koju ho}e{, a mo`e{ zatra`iti onu koju si udaljio, ni jedno od toga nije tvoj grijeh. Najlak{e }e tako one radosne biti i ne}e se `alostiti i tako }e sve onim {to im ti daje{ zadovoljne biti - a Allah zna {ta je u srcima va{im; Allah zna sve i Blag je." /51/

Rije~i Uzvi{enog:
"Mo`e{ zanemariti one me|u onima koje ho}e{ i mo`e{ pozvati sebi onu koju ho}e{,  a mo`e{ zatra`iti onu koju si udaljio, ni jedno od toga nije tvoj grijeh."  Ibn-D`erir se opredijelio za stav da je ovaj ajet op}eva`e}i  za one koje su se poklonile Poslaniku, s.a.v.s., kao i za njegove supruge i one koje su kod njega (njegovo vlasni{tvo); njemu je na volju prepu{teno i, ako ho}e, mo`e me|u njima  podijeliti  no}i ili ne. Ovo mi{ljenje usagla{avaju predanja od Ai{e od kojih jedna govori o onima koje su se poklonile, tj. koju ho}e{, prihvatit }e{, a koju ne}e{, odbit }e{ je, a i poslije toga ti ostaje mogu}nost izbora, ako `eli{, mo`e{ se povratiti i uzeti je sebi. Stoga veli:
 "a tra`iti onu koju si udaljio, nije tvoj grijeh."  Drugi put se od Mu'aza, a on od Ai{e, prenosi da je rekla: (523) "Allohov Poslanik, s.a.v.s., je od jedne od nas tra`io dan (da se odrekne dana koji joj pripada) nakon {to je objavljeno:
"Mo`e{ zanemariti one me|u njima koje ho}e{ i mo`e{ pozvati sebi oni koju ho}e{, a mo`e{ zatra`iti onu koju si udaljio, ni jedno od toga nije tvoj grijeh."  Rekoh joj (veli Muaz): "[ta si ti govorila?" Govorila sam: "Ako je meni ostavljeno da odlu~im, Allohov Poslani~e, ne `elim bilo kome dati prednost nad tobom!" Ovaj njen hadis upu}uje na to da se ajetom smjera nepostojanje dijeljenja, a prvi da je ajet objavljen u vezi sa onima koje su se poklanjale. Zato se Ibn-D`erir odlu~io za mi{ljenje po kome ajet obuhvata i one koje su se poklanjale, a i `ene koje su kod njega; on ima pravo izbora i ako `eli - dijelit }e, a ako `eli - ne}e. Ovaj Ibn-D`erirov izbor je dobar i osnovan, jer je usaglasio hadise. Stoga Uzvi{eni veli:
"Najlak{e }e tako one radosne biti i ne}e se `alostiti i tako }e sve onim {to im ti daje{ zadovoljne biti", tj. ako budu znale  da ti je Uzvi{eni Allah otklonio grijeh u vezi sa dijeljenjem i ako `eli{ - dijeli}e{, a ako ne `eli{ - ne}e{, a ti ipak bude{ po svojoj volji dijelio, one }e se tome obradovati i obveseliti i priznat }e ti lijep postupak u dijeljenju i ravnopravnom tretmanu i tvoju pravi~nost. Rije~i Uzvi{enog:
"a Allah zna {ta je u srcima va{im", tj. naklonost nekima mimo nekih koju nije mogu}e suspregnuti, kao {to to prenosi imam Ahmed od Ai{e, koja veli: (524) "Allohov Poslanik, s.a.v.s., dijelio je no}i me|u svojim `enama i bio pravedan u tome, a potom govorio: "Bo`e, ~inim {to sam u stanju, ne kori me za ono ~ime, Ti upravlja{, a ja ne!", misle}i  pri tom na srce. Stoga nakon svega slijede rije~i Uzvi{enog: "Allah zna sve", tj. ono pohranjeno u nutrini   "i Blag je", tj. Blag je i opra{ta.

"Odsada ti nisu dopu{tene druge `ene, ni da umjesto njih neku drugu uzme{, makar te i zadivila ljepota njihova, osim onih koje postanu robinje tvoje. - A Allah na sve motri." /52/ 

Ne jedan od uleme, me|u njima i Ibn-Abbas i drugi, spominju da je ovaj ajet objavljen kao nagrada Poslanikovim, s.a.v.s., `enama za njihov lijepi postupak kada su se opredijelile za Allaha i Njegovog Poslanika i za ahiret kada im je Poslanik, s.a.v.s., ponudio da proberu, kao {to je to prethodilo u ajetu. Nagrada im je to da ga je Allah ograni~io na njih i zabranio mu da se o`eni drugima ili da ih zamijeni drugima, makar mu se one i svidjele, izuzev robinja, koje mo`e bez zapreka uzeti. Potom mu je Allah otklonio neugodnost i derogirao propis sadr`an u ovom ajetu i odobrio mu `enidbu, ali se on nakon toga nije `enio, te je to bilo dobro~instvo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., prema njima.
Imam Ahmed prenosi od Ai{e da je rekla: (525) "Bo`ijem Poslaniku, s.a.v.s., Allah je prije smrti dozvolio `enidbu (nakon zabrane)." Prenose ga i Et-Tirmizi i En-Nesai.
Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ummu-Seleme da je rekla: (526) "Prije nego {to je Allohov Poslanik umro, Allah mu je dozvolio da se o`eni `enama kojim ho}e, osim one koje su udate." To je u~injeno ajetom:
  "Mo`e{ zanemariti one me|u njima koje ho}e{"  koji derogira ajet koji se poslije njega u~i, kao {to je slu~aj i sa dva ajeta koji se odnose na iddet nakon smrti mu`a, a od kojih prvi derogira drugi. A Allah najbolje zna!
Ibn-D`erir prenosi da je Allohov Poslanik, s.a.v.s., pustio Hafsu a potom je povratio i odlu~io da se rastane sa Sevdom sve dok ova svoj dan nije poklonila Ai{i, a potom veli da je to bilo prije objavljivanja rije~i Uzvi{enog:
"Odsada ti nisu dopu{tene druge `ene, ni da umjesto njih neku drugu uzme{." Ta~no je {to veli da je ovo bilo  prije objavljivanja ovog ajeta, iako ovo nije potrebno, jer ajet upu}uje da se on ne `eni osim onima koje su kod njega i da ih ne mijenja drugima, a ne na to da on ne mo`e pustiti neku od njih - a da je ne zamijeni, a Allah najbolje zna.
Rije~ima:
"ni da umjesto njih neku drugu uzme{, makar te i zadivila ljepota njihova."  Uzvi{eni mu zabranjuje da pove}a njihov broj ako neku od njih pusti ili da neku zamijeni drugom, izuzev robinja.

"O vjernici, ne ulazite u sobe Vjerovjesnikove, osim ako vam se dopusti radi jela, ali ne da ~ekate dok se ono zgotovi; tek kad budete pozvani, onda u|ite, i po{to jedete, razi|ite se ne upu{taju}i se jedni s drugima u razgovor. To smeta Vjerovjesniku, a on se stidi da vam to rekne, a Allah se ne stidi istine. A ako od njih ne{to tra`ite, tra`ite to od njih iza zastora. To je ~istije i za va{a i za nihova srca. Vama nije dopu{teno da Allahova Poslanika uznemirujete niti sa se `enama njegovim poslije smrti njegove ikada o`enite. To bi, uistinu, kod Allaha, bio veliki grijeh, /53/ iznosili vi o tome {ta u javnost ili to u sebi krili, pa, Allah sve zna." /54/

Ovo je ajet o hid`abu. On sadr`i {erijatske propise i odredbe. Njegovo objavljivanje podudarilo se sa rije~ima Omer ibn El-Hattaba. Naime, u oba "Sahiha" prenosi se da je on rekao: (527) "Moje rije~i su se podudarile sa mojim Gospodarem tri puta. Rekao sam: "Allohov Poslani~e, kad bi Mekami - Ibrahim uzeo kao mjesto za obavljanje namaza?!", pa je Uzvi{eni Allah objavio:
 "Neka vam mjesto na kome je stajao Ibrahim bude prostor iza koga }ete mo}i molitvu obavljati." (2:125) Rekao sam: "Allohov Poslani~e, tvojim `enama ulazi i dobar i pokvaren ~ovjek. Kako bi bilo da ih zaklone od drugih?" Tada je Allah objavio ajet o hid`abu. Rekao sam Poslanikovim, s.a.v.s., `enama kada su se udru`ile u ljubomori: “Ako vas on pusti, Gospodar njegov }e mu dati umjesto vas boljih `ena", pa je objavljeno upravo tako.
U Muslimovom predanju spominje kao ~etvrtu stvar zarobljenike sa Bedra. Buharija prenosi i od Enes ibn Malika da je rekao: (528) "Omer ibn El-Hattab rekao je: 'Allohov Poslani~e, tvojim `enama ulazi i dobar i pokvaren ~ovjek. Kada bi majkama vjernika naredio da se zaklone?...'" Tada je Allah objavio ajet o hid`abu. Ajet je objavljen ujutro nakon `enidbe Allahovog Poslanika, s.a.v.s., sa Zejnebom bint D`ah{, koju je sam Uzvi{eni Allah udao za njega. Bija{e to u zul-ki'detu pete godine, a Allah najbolje zna.
Buharija prenosi od Enesa ibn Malika da rekao je: /529/ "Kada se Allohov Poslanik, s.a.v.s., o`enio Zejnebom bint D`ah{, pozvao je ljude. Oni su jeli, a zatim sjeli razgovarati. On se pripremao da ustane, a oni nisu ustali. Vidjev{i to, ustao je, a kada je ustao, ustali su svi osim trojice. Poslanik, s.a.v.s., htio je da u|e spavati, ti ljudi su sjedili, pa su ustali i oti{li, te sam oti{ao i izvijestio Poslanika, s.a.v.s., da su oti{li, pa je do{ao i ustao. Krenuo sam da u|em, pa je spustio zastor. Tada je Uzvi{eni Allah objavio:

"O vjernici, ne ulazite u sobe Vjerovjesnikove, osim ako vam se dopusti radi jela, ali ne da ~ekate dok se ne zgotovi; tek kad budete pozvani,

onda u|ite, i po{to jedete, razi|ite se." Prenose ga i Muslim i En-Nesai.
Rije~i Uzvi{enog: "Ne ulazite u sobe Vjerovjesnikove"  zabrana su vjernicima da ulaze u stanove Allahovog Poslanika, s.a.v.s., bez njegova dopu{tenja, kao {to su ~inili u svojim ku}ama u d`ahilijetu i u po~etku islama. Uzvi{eni Allah usrdno `eli dobro ovome ummetu, pa mu iz po~asti zabranjuje da to ~ini. Stoga Allohov Poslanik, s.a.v.s., veli: (530) "Klonite se ula`enja kod `ena!"
Uzvi{eni Allah potom izuzima iz zabrane, pa veli: ... "osim ako vam se dopusti radi jela, ali ne da ~ekate dok se zgotovi."  Mud`ahid i drugi vele: "Tj. ne i{~ekujte da se ono skuha, pa kad to bude blizu, tada u|ete, jer to Allah ne voli i osu|uje." Ovo je dokaz i za zabranu nametni{tva (uljezni{tva) koje Arapi nazivaju    "ed-dajfen". Uzvi{eni potom veli:
"Tek kad budete pozvani, onda u|ite, i po{to jedete, razi|ite se." U  sahih-hadisu prenosi se od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: (531) "Kada bih bio pozvan na ple}ku, odazvao bih se, a kada bi mi bila poklonjena cjevanica, primio bih. Kada okon~ate ono zbog ~ega ste pozvani, olak{ajte uku}anima i razi|ite se." Stoga Uzvi{eni veli:
 ... "ne upu{taju}i se jedni s drugima u razgovor", kao {to se zbilo sa trojicom koji su se zaboravili, {to je Bo`ijem Poslaniku, s.a.v.s., te{ko palo, kao {to Uzvi{eni veli:
"To smeta Vjerovjesniku, a on se stidi da vam to rekne, a Allah se ne stidi istine." Veli se da mu je te{ko padao ulazak bez njegove dozvole i nije to podnosio, ali mu je bilo mrsko da im zabrani zbog toga {to je bio jako stidan, sve dok mu Allah nije objavio zabranu tih postupaka. Stoga Uzvi{eni veli:
"a Allah se ne stidi istine", tj. zato vam je to zabranio.
Potom Uzvi{eni veli:
"A ako od nekih ne{to tra`ite, tra`ite to od njih iza zastora."
"...iznosili vi o tome {ta u javnost ili to u sebi krili, pa, Allah sve zna", tj. da se u njih ne gleda niti od njih {to tra`i osim iza zastora.
 "to je ~istije i za va{a i za njihova srca", tj. zaklanjanje koje sam vam propisao i naredio ~istije je i bolje. Rije~i Uzvi{enog:
"Vama nije dopu{teno da Allahova Poslanika uznemirujete niti da se `enama njegovim poslije smrti njegove ikada o`enite. To bi uistinu, kod Allaha, bio velik grijeh!" Zbog ovoga svi su u~enjaci saglasni da je bilo kome zabranjeno da se o`eni bilo kojom Poslanikovom, s.a.v.s., `enom nakon njega, jer su one njegove `ene i na ovom i na budu}em svijetu i, kao {to je prethodilo, majke vjernika. Uzvi{eni Allah to isti~e i prijeti prekr{iocima:
"To bi, uistinu, kod Allaha, bio velik grijeh!" A potom veli:
"iznosili vi o tome {ta u javnost ili to u sebi krili, pa, Allah sve zna", tj. sve zna i ni{ta Mu nije skriveno.

"Njima nije grijeh da budu otkrivene pred o~evima svojim, i sinovima svojim, i bra}om svojom, i sinovima bra}e svoje, i sinovima sestara svojih, i `enama vjernicama, i pred onima koje su u vlasni{tvu njihovu. I Allaha se bojte, jer kod Allaha, doista, nije skriveno ni{ta." /55/

Ove bliske srodnike Uzvi{eni Allah izuzima i od njih se nije obavezno zaklanjati, kao {to stoji i u poglavlju "En-Nur" u rije~ima:
"Neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo mu`evima svojim..." pa do: "koja su stidna mjesta `ene." (24:31)  Neko od selefa je pitao: "Za{to u ova dva ajeta nisu spomenuti amid`a i dajd`a?", pa su Ikrime i E{-[a'bi odgovorili da oni nisu spomenuti jer bi mo`da to {to vide opisali svojim sinovima. Rije~i Uzvi{enog: "i `enama vjernicama", zna~e da se ne moraju zaklanjati od vjernica. Rije~i:
"i pred onima koje su u vlasni{tvu njihovu", odnose se na njihove robove i robinje, kao {to je prethodno skrenuta pa`nja i naveden hadis.
Rije~i Uzvi{enog:
"I Allaha se bojte, jer Allahu, doista, nije skrivneo ni{ta", tj. bojte Ga se u osami i u javnosti, jer je On svjedok svega i ni{ta mu nije skriveno pa budite svjesni Njegova nadzora, neka je Slavljen i Uzvi{en!

"Allah i meleci Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i {aljite mu pozdrav!" /56/

El-Buhari veli: "Ebul-'Alije ka`e: 'Allahov salavat (blagosiljanje) je Njegova pohvala njemu, Poslaniku, s.a.v.s., kod meleka, a blagosiljanje meleka je dova.'" Ibn-Abbas veli: zna~i "blagosiljaju", a Ebu-
-'Isa Et-Tirmizi veli da je preneseno od Sufjana es-Sevrija i ne jednog alima da su rekli: "Salavat (blagosiljanje) Gospodara je milost, a salavat meleka je tra`enje oprosta (istigfar)"
Uzvi{eni Allah izvje{tava Svoje robove o polo`aju koji kod Njega u "Visokom dru{tvu"  zauzima Njegov rob i Poslanik: On ga hvali kod bliskih meleka, a meleki ga blagosiljaju. Potom Uzvi{eni nare|uje `iteljima "ni`ega svijeta" (dunjaluka) da ga blagosiljaju i selam mu {alju, kako bi se pri njemu stekla pohvala obaju svjetova, i "Vi{eg" i "ni`eg".
Uzvi{eni izvje{tava da On blagosilja Svoje robove vjernike: "On vas blagosilja, a i meleki Njegovi..." I u rije~ima njih ~eka oprost  od Gospodara.A u hadisu stoji: (532) "Allah i Njegovi meleki blagosiljaju desne strane safova." Tako|er je rekao: (533) "Bo`e, blagoslovi Ebu-Evfaovu porodicu." D`abirova `ena ga je molila da blagoslovi nju i njenog mu`a, pa je rekao: (534) "Neka Allah blagoslovi tebe i tvoga supruga!" Postoje mutevatir-hadisi koji nare|uju salavat na Poslanika i kazuju kako se on ~ini. Spomenut }emo, ako Bog da, {to nam se ~ini zgodnim i prikladnim, a Allah je na pomo}i.
Buharija prenosi od Ka'ba ibn Ud`re  da je rekao: "Re~eno je: 'Bo`ji Poslani~e, selam na te znamo, a kako ~initi salavat?' On je rekao: (535) 'Recite: 'Bo`e, blagoslovi Muhammeda i Muhammedovu porodicu, kao {to si blagoslovio Ibrahima. Ti si Hvaljen i Slavljen. Bo`e, obaspi blagodatima Muhammeda i Porodicu Muhammedovu, kao {to si obasuo blagodatima Ibrahimovu porodicu. Ti si Hvaljen i Slavljen.''"
Ibn Ebi-Hatim prenosi Ka'ba ibn Ud`re da rekao je: (536)
"Nakon {to je objavljeno: 'Allah i meleki Njegovi blagosilju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte  ga i vi i {aljite mu pozdrav', rekli smo: 'Allohov Poslani~e, znamo selam na te, a kako ~initi salat?'  Rekao je: 'Recite:  'Bo`e, blagoslovi Muhammeda i Muhammedovu Porodicu, kao {to si blagoslovio Ibrahima i Ibrahimovu porodicu. Obaspi blagodatima Muhammeda i Porodicu Muhammedovu, kao {to si obasuo blagodatima Ibrahima i Ibrahimovu porodicu. Ti si Hvaljen i Slavljen.''" Njihove rije~i: "Znamo selam na tebe" odnose se na selam na te{ehhudu, kome ih je on podu~avao kao {to ih podu~ava suri iz Kur'ana, a u njemu stoji: "Neka je selam na tebe, Poslani~e, i milost Allahova i Njegov blagoslov."
Muslim prenosi od Ebu-Mes'ud el-Ensarija da rekao je: (537) "Do{ao nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., dok smo sjedili sa Sa'dom ibn 'Ubedeom, pa mu je Bu{ejr ibn Sa'd rekao: 'Allah nam je naredio da na te salavat donosimo, Allohov Poslani~e. Kako }emo to ~initi?' Allahov Poslanik, s.a.v.s., {utio je toliko da smo po`eljeli da ga nije pitao, pa je potom rekao: 'Recite: 'Bo`e, blagoslovi Muhammeda i Muhammedovu Porodicu, kao {to si blagoslovio Ibrahimovu porodicu. Obaspi blagodatima Muhammeda i Muhammedova Porodicu, kao {to si obasuo blagodatima Ibrahima me|u svim ljudima i svjetovima. Ti si Hvaljen i Slavljen. A selam ~inite kao {to ve} znate.''" Prenose ga Ebu-Davud, Et-Tirmizi, En-Nesai i Ibn-D`erir od Malika, a Et-Tirmizi veli: "Ovaj hadis je hasen, sahih"
Imam Ahmed prenosi od Ebu-Mes'ud el-Bedrija da su ashabi rekli: (538) "Bo`ji Poslani~e, selam na te znamo. Kako }emo salavat na te donositi kada klanjamo?" On re~e: "Recite: 'Bo`e, blagoslovi Muhammeda i Muhammedovu Porodicu'."
Spominje ga i prenosi E{-[afi'jji, Allah mu se smilovao, u svome "Musnedu" od Ebu-Hurejra sli~nim rije~ima. Odatle E{-[afi'jji dr`i da je klanja~ obavezan na posljednjem sjedenju prou~iti salavat na Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i ako ga izostavi namaz mu nije ispravan. Stav o obaveznosti podr`an je izvanjskim zna~enjem ajeta i protuma~en ovim hadisom od strane grupe ashaba, me|u kojima su Ibn-Mes'ud, Ebu-Mes'ud el-Bedri i D`abir ibn Abdullah, te tabini E{-[a'bija, Ebu-D`a'fer El-Bakira i Mukatil ibn Hajjana. Isto tvrdi i E{-[afi'jji; od njega se ne prenosi druga~iji stav, niti postoji razlika me|u njegovim sljedbenicima. Na kraju je i Ahmed zauzeo takav stav. Ispravno je da je to samo jedan stav, a ve}ina je na suprotnom stanovi{tu... Stav da je to vad`ib shodan izvanjskom zna~enju ajeta zastupa E{-[afi'ijj, Allah mu se smilovao; on veli da je salavat na Poslanika, s.a.v.s., obavezan i kod pre|a{njih i kod potonjih, selef i halef. Hvala neka je Allahu, ne postoji saglasnost o suprotnom ni ranije, a ni kasnije. Prethodnom ide u prilog jo{ jedan hadis koji prenose imam Ahmed, Ebu-Davud, Et-Tirmizi, koji ga ocjenjuje kao sahih, zatim En-Nesai, Ibn-Huzejme i Ibnu-Hibban u svojim "Sahihima." Hadis je predaja Hajve ibn [urejha sa njegovim senedom od Fudale ibn Ubejda, koji je rekao: (539) "^uo je Allohov Poslanik, s.a.v.s., nekog ~ovjeka  kako u namazu moli bez da veli~a (temd`id) Allaha i donese salavat na Poslanika, pa ga je Allohov Poslanik, s.a.v.s., po`urio, potom ga pozvao i rekao njemu ili nekome drugome: 'Kada neko od vas klanja, neka po~ne sa temd`idom (slavljenjem i veli~anjem) i pohvalom Uzvi{enog Allaha, zatim neka donese salavat na Poslanika, zatim neka moli {ta ho}e.'"
Ibn-D`erir prenosi od Junusa ibn Habbaba (540) da im je dr`ao hutbu u Perziji, pa rekao: "Izvijestio me je neko ko je ~uo Ibn-Abbasa kako veli: 'Ovako je objavljen ajet o kome je rije~, pa smo rekli ili su rekli: 'Allohov Poslani~e, znamo selam na tebe, a kako ~initi salavat?' On je rekao: 'Bo`e, blagoslovi Muhammeda i Muhammedovu Porodicu, kao {to si blagoslovio Ibrahima i Ibrahimovu porodicu. I smiluj se Muhammedu i Muhammedovoj Porodici, kao {to si se smilovao Ibrahimovoj porodici. Ti si Slavljen i Hvaljen.'" Ovaj hadis koriste kao dokaz oni koji smatraju da je dozvoljeno prizivati milost na Poslanika, s.a.v.s., {to je i stav ve}ine, a osna`uje ga i hadis o beduinu koji rekao je: (541) "Bo`e, smiluj mi se i Muhammedu, i nemoj se smilovati nikome uz nas!", pa mu je Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Suzio si ono {to je {iroko!" Prenosi Ebu-'Isa et-Tirmizi od Abdullah bin Mes'uda da je Allahov Poslanik rekao: "Najpre~i }e mi na Sudnjem danu biti oni koji na me najvi{e salavat donose." Et-Tirmizi je usamljen u preno{enju ovog hadisa i veli da je hasen-garib.
Ismail el-Kadi prenosi od Ubejja ibn Ka'ba, a on od svoga oca da rekao je: (543) "Allohov Poslanik, s.a.v.s., izlazio je u gluho doba no}i i govorio: 'Do{ao je potres koji najavljuje Sudnji dan, za njim slijedi slijede}i, dolazi smrt sa svim {to je u njoj.' Ubejj  je rekao: 'Allohov Poslani~e, ja no}u klanjam. Ho}u li tebi posvetiti tre}inu salavata?' Allahov Poslanik je rekao: /542/ 'Pola.' Ubejj rekao je: 'Ho}u li ti posvetiti pola svojih salavata?' Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Dvije tre}ine.' On re~e: 'Ho}u li ti posvetiti sve moje salavate?' 'U tom slu~aju Allah }e ti oprostiti sve grijehe!'"
Imam Ahmed prenosi od Tufejla ibn Ubejja, a on od svoga oca da rekao je: (544) "Neki ~ovjek rekao je: 'Allohov Poslani~e, {ta misli{ ako ti ja posvetim sva svoja blagosivljanja?' On mu re~e: 'U tom slu~aju Allah }e te sa~uvati od svega {to te brine na ovom i budu}em svijetu.'"
Muslim, Ebu-Davud, Et-Tirmizi i En-Nesai prenose od Ebu-Hurejreta da je rekao: "Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (545) 'Ko na me jedanput donese salavat, Allah }e na njega deset puta.'" Et-Tirmizi veli da je hadis hasen-sahih.
Imam Ahmed prenosi od Ebu-Talhe el-Ensarija da je rekao: (546) "Jednoga jutra Allohov Poslanik, s.a.v.s., osvanuo raspolo`en, na licu mu se vidjela radost. Reko{e: 'Allohov Poslani~e, danas si osvanuo raspolo`en, na licu ti se vidi radost?' On re~e: 'Da, do{ao mi je glasnik od mog Uzvi{enog Gospodara i rekao: 'Ko od tvoga ummeta na tebe donese jedan salavat, za njega }e mu Allah upisati nagradu kao za deset dobrih djela, izbrisati grijeh za deset lo{ih i uzdi}i ga deset derd`a i uzvratiti mu sli~nim.''" Ovo je dobar sened, ali ga nisu zabilje`ili sastavlja~i "{est zbirki"
Imam Ahmed prenosi od Alije ibn El-Husejna, a ovaj od svoga oca da je Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (547) "[krtica je onaj kod koga budem spomenut, a on ne donese salavat na me." Prenosi ga Et-Tirmizi.
Et-Tirmizijj prenosi od Ebu-Hurejre da je rekao: (548) "Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Na gubitku je onaj kod koga budem spomenut pa ne donese salavat na me. Na gubitku je onaj ko do~eka ramazan i isprati ga prije nego {to mu bude opro{teno. Na gubitku je onaj kod koga roditelji do~ekaju starost a ne uvedu ga u D`ennet.'" Potom veli da je hasen-garib. Buharija ga u djelu "El-Edebul-mufred" prenosi kao merfu' od Ebu Hurejra sli~nim rije~ima. Ovaj hadis i onaj prije njega dokaz su da je obavezno dono{enje salavata na Poslanika, s.a.v.s., kad god se spomene, {to je stav grupe u~enjaka, me|u kojima su i Et-Tahavi i El-Halimi. Drugi smatraju da je obavezno donijeti salavat na njega jednput u toku sijela, a lijepo (mustehabb) je vi{e od toga. Ovaj stav se potkrepljuje hadisom koji prenosi Et-Tirmizi od Ebu-Hurejra, a ovaj od Poslanika, s.a.v.s., da rekao je: (549) "Kad ljudi sjednu na nekom sijelu i ne spominju Allaha i ne donose salavat na svoga Poslanika, ono }e im biti razlog za `aljenje na Sudnjem danu i ako htjedne On }e ih kazniti, a ako htjedne On }e im oprostiti." Od nekih se prenosi da je salavat na njega - neka je na njega salavat i selam - obavezan jedanput u `ivotu, shodno zapovijedi iz ajeta, a mustehabb je u svakoj situaciji. Ja velim: "Ovo su ~udne rije~i, jer postoji zapovijed da se donosi salavat na njega u mnogim vremenima."
Isto se odnosi i nakon ezana, {to prenosi imam Ahmed od Abdullaha ibn Amr ibn El-Asa, koji veli da je ~uo Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,  kako veli: (550) "Kada ~ujete muezzina, govorite isto {to i on, a onda donesite salavat na me, jer ko donese salavat na me, Allah na njega donese deset. Potom od Allaha za me tra`ite 'el-vesileh', jer je to polo`aj u D`ennetu koji pripada samo jednom Allahovom robu, a ja pri`eljkujem da ja budem taj. Ko za mene bude tra`io "el-vesileh", zaslu`it }e {efaat." Prenose ga Muslim, Ebu-Davud, Et-Tirmizi i En-Nesai od Ka'ba ibn 'Alkame.
Isto je i prilikom ulaska u d`amiju i izlaska iz nje, o ~emu govori hadis koji prenosi imam Ahmed od Fatime, k}erke Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koja veli: (551) "Allohov Poslanik, s.a.v.s., je, kada je ulazio u d`amiju, donesi salavat i selam na Muhammeda, a potom bi rekao: 'Bo`e, oprosti mi grijehe i otvori mi vrata Tvoje milosti.' A kada bi izlazio, govorio je: 'Bo`e, oprosti mi grijehe i otvori vrata Tvoje dobrote.'
U to spada i salavat na njega, s.a.v.s., prilikom klanjanja d`enaze, jer je sunnet nakon prvog tekbira prou~iti Fatihu, nakon drugog donijeti salavat na Poslanika, s.a.v.s., nakon tre}eg moliti za umrlog, a nakon ~etvrtog  re}i: "Bo`e, ne uskrati nam nagradu za njega, niti nas stavi na ku{nju nakon njega."
U to spada i salavat na Poslanika, s.a.v.s., izme|u tekbira prilikom klanjanja bajrama, zavr{etka dove, i u kunut-dovi, kao {to to prenosi En-Nesai u svome "Sunenu." U to spada i ~esto dono{enja salavata na njega petkom i uo~i petka, te prilikom posjete njegovom kaburu, s.a.v.s. Salavat i selam mu bivaju dostavljeni, shodno njegovim, s.a.v.s., rije~ima: (552) "Allah ima putuju}e meleke koji mi dostavljaju selam od moga ummeta." Prenosi ga imam Ahmed od Ibn-Mes'uda, a tako|er i En-Nesai. Vele da je mustehabb donijeti salavat na Poslanik, s.a.v.s., uz spominjanje Allaha prilikom klanja, uzimaju}i kao podr{ku ajet: "I spomen na tebe visoko uzdigli." (94:3) Neki mufessiri vele: Uzvi{eni Allah ka`e: "Ne spomenem se, a da se i ti sa Mnom ne spomene{."  Ve}ina im oponira, vele}i da je klanje prigoda u kojoj se spominje isklju~ivo Uzvi{eni Allah, kao i prilikom jela, op}enja i drugih stvari za koje ne postoji sunnet po kom bi se donosio salavat na Poslanika, s.a.v.s.
Dozvoljeno je sljedstveno tome donositi salavat i na druge osim poslanika, kao {to stoji u hadisu: (553) "Bo`e, blagoslovi Muhammeda, njegovu Porodicu, njegove supruge i njegovo potomstvo." U prilog tome idu rije~i Uzvi{enog:
"Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime o~isti{, i blagoslovljenim ih u~ini{, i pomoli se za njih" (9:103), i njegove, s.a.v.s., rije~i: (554) "Bo`e, blagoslovi porodicu Ebu-Evfaovu!" Navode ga u oba "Sahiha".
Ve}ina u~enjaka veli da nije dozvoljeno izdvojeno donosili salavat ni na koga osim Poslanika, jer je on postao njihovo obilje`je kada se spominju, te ga nije dozvoljeno pridavati drugima. Tako se ne mo`e re}i: "Ebu-Bekr, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao je; ili rekao je Alija, sallahu 'alejhi, rekao je", mada je ispravno po zna~enju, niti se mo`e re}i: "Muhammed azze ve d`elle", mada je on sna`an i veli~anstven, jer je to obilje`je koje asocira na spominjanje Mo}nog i Veli~anstvenog Allaha. Salavati na nekog drugog koje nalazimo u Knjizi i sunnetu tretiraju se kao dova za njih, tako da blagoslov (salavat) na porodicu Ebu-Evfaovu nije postao njeno obilje`je, niti obilje`je D`abira i njegove `ene. Ovo je lijep pristup.
U vezi sa selamom drugima mimo poslanika, pristalica na{eg pravca {ejh Muhammed el-D`uvejni veli: "On ima zna~enje salavata, te se ne upotrebljava za odsutne, niti se njime izdvaja neko mimo Poslanika. Tako se ne ka`e "Alija, alejhisselam". Isto se tretiraju i `ivi i mrtvi. Prisutnima se on upu}uje, pa se ka`e: "Selamun alejk", "Selamun alejkum", "Esselamu alejk" ili "alejkum" i u tom pogledu svi su saglasni." U izra`avanju mnogih autora prevladava stav da se za Aliju izdvojeno od drugih ka`e "Alija, alejhisselam" ili "Kerremellahu ved`ehu", Allah mu ukazao ~ast, mimo ostalih ashaba, Mada je to po zna~enju ispravno, moraju se ravnopravno tretirati svi ashabi. Ukoliko je to izraz uva`avanja i po{tovanja, dvojica {ejhova, Ebu-Bekr i Omer, i predvodnik vjernika Osman to tim prije zaslu`uju, neka Allah sa svima njima bude zadovoljan.
En-Nevevi veli: "Kada neko donosi salavat na Poslanika, s.a.v.s. neka donese i salavat i selam i neka se ne ograni~ava samo na jedno. Neka ne ka`e samo 'sallallahu alejhi' ili samo 'alejhisselam'." Ove rije~i su utemeljene na ovom ajetu:
"O vjernici, blagosiljajte ga i vi i {aljite mu pozdrav!” Bolje je re}i: sallallahu alejhi ve selleme teslima.



"One koji Allaha i Poslanika Njegova budu vrije|ali, Allah }e i na ovom i na onom svijetu prokleti, i sramnu im patnju pripremiti. /57/ A oni koji vjernike i vjernice vrije|aju, a oni to ne zaslu`uju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh." /58/

Uzvi{eni ovim rije~ima prijeti onima koji Ga vrije|aju, ~ine}i suprotno od onoga {to nare|uje i vr{e}i ono {to zabranjuje, koji u tome ustrajavaju i koji vrije|aju Njegovog Poslanika, s.a.v.s., i govore da ima nekakvu mahanu ili manjakvost, neka nas Allah toga sa~uva! Ikrime za rije~i Uzvi{enog:
 "Oni koji Allaha i Njegovog Poslanika budu vrije|ali..." veli da se odnose na one koji izra|uju kipove. U oba "Sahiha" prenosi se hadis Ebu-Hurejrea, koji ka`e: Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (555) "Uzvi{eni Allah veli: "Vrije|a me sin Ademov - psuje vrijeme, a Ja sam Vrijeme: obr}em njegovu no} i dan." U d`ahilijetu su, naime, govorili: "O propasti  vremena, u~inilo nam je to i to!", pripisuju}i Allahova djela vremenu i njega grde}i, iako je istinski po~inilac sam Uzvi{eni Allah, pa im je On to zabranio. Ovo potvr|uju E{-
-[afi'ijj, Ebu-Ubejde i drugi. Veli se i da su objavljeni u vezi sa onima koji vrije|aju Poslanika, s.a.v.s., zbog `enidbe sa Safijjom bint Hujejj ibn Ahtab. O~ito je da je ajet op}enitog  zna~enja i da se odnosi na svakoga ko ga na bilo koji na~in vrije|a. Ko njega vrije|a, Allaha vrije|a, a ko se njemu pokorava, Allahu se pokorava, kao {to to prenosi imam Ahmed od Abdullaha ibn Mugaffelae el-Muzenija  koji veli:
Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao je (556): "Tako vam Allaha, pazite mi ashabe, nemojte ih uzeti za cilj izrugivanja nakon mene. Ko njih voli, voli ih mojom ljubavlju, a ko ih mrzi, mrzi ih jer mrzi i mene. Ko njih vrije|a i mene vrije|a, a ko mene vrije|a vrije|a Allaha, a ko vrije|a Allaha, izla`e se opasnosti da ga Allah kazni!" Prenosi ga Et-Tirmizi.
Uzvi{eni veli:
"A oni koji vjernike i vjernice vrije|aju, a oni to ne zaslu`uju", pripisuju im ne{to od ~ega su oni ~isti, {to nisu u~inili,
"tovare na sebe klevetu i pravi grijeh", to je velika potvora. U ovu prijetnju ponajvi{e ulaze oni koji ne vjeruju u Allaha i Njegovog Poslanika, a zatim rafidije, koji omalova`avaju ashabe i sramote ih ne~im od ~ega ih je Allah sa~uvao, opisuju}i ih osobinama suprotnim od onih o kojima nas Uzvi{eni Allah izvje{tava. Jer, Uzvi{eni Allah izvje{tava da je zadovoljan sa njima, i sa muhad`irima i sa ensarijama, i hvali ih, a te neznalice i glupaci ih grde i omalova`avaju, optu`uju}i ih za ne{to {to nisu ~inili. Oni su, ustvari pokvarenih srca, jer sramote one koji su dostojni pohvale, a hvale one koje treba sramotiti. Ebu-Davud prenosi od Ebu-Hurejrea (557) da je re~eno: "Allohov Poslani~e, {ta je ogovaranje?" On je rekao: "Spominjanje svoga brata ne~im {to on ne bi volio." Neko re~e: "[ta misli{ ako je pri mome bratu ono {to ja reknem?" On re~e: "Ako je pri njemu ono {to veli{, ogovorio si ga, a ako nije onda si ga potvorio." Prenosi ga Et-Tirmizi i ka`e: hasen-sahih.
Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ai{e da je rekla: "Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao je svojim ashabima: (558) 'Koja kamata je kod Allaha najgora?' Reko{e: 'Allah i Njegov poslanik najbolje znaju.' On re~e: 'Najgora kamata kod Allaha je okaljati ~ast muslimana!'", a potom je prou~io:
"A oni koji vjernike i vjernice vrije|aju, a oni to ne zaslu`uju, pripisuju im ne{to od ~ega su oni ~isti, {to nisu u~inili, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh."

"O Vjerovjesni~e, reci `enama svojim, i k}erima svojim, i `enama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako }e se  najlak{e prepoznati pa ne}e napastvovane biti. A Allah pra{ta i Milostiv je. /59/ Ako se licemjeri i oni ~ija su srca bolesna i oni koji po Medini {ire la`i - ne okane, Mi }emo ti vlast nad njima prepustiti i oni }e samo kratko vrijeme kao susjedi tvoji u njoj ostati, /60/ prokleti neka su! Gdje god se na|u, neka budu uhva}eni i ubijeni /61/ prema Allahovu zakonu koji je vrijedio za one koji su bili i nestali! A ti ne}e{ u Allahovu zakonu izmjene na}i!" /62/

Uzvi{eni Allah nare|uje Svome Poslaniku, s.a.v.s., da naredi vjernicama, posebno svojim `enama, i k}erkama, zbog posebne ~asti koju u`ivaju, da na se spuste svoje zastore kako bi se razlikovale od obilje`ja d`ahilijetskih `ena i robinja. "D`ilbab"  je prekriva~. To vele Ibn-Mes'ud, Ubejde i Katade i drugi. On je sli~an dana{njem "izaru". El-D`evheri veli da je d`ilbad ogrta~. Ali Ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-
-Abbasa: "Allah nare|uje vjernicama da, kada iz svojih ku}a izlaze zbog neke potrebe, pokriju lica preko glave se svojim d`ilbabom i da ostave nepokriveno samo jedno oko." Muhammed ibn Sirin ka`e: "Pitao sam Ubejdea es-Selmanija o rije~ima Uzvi{enog Allaha: "neka spuste haljine svoje niza se", pa je pokrio lice i glavu, a ostavio otkriveno samo lijevo oko. Ikrime veli: "Pokrit }e otvor na prsima d`ilbabom koji }e spustiti preko njega." Ibn Ebi-Hatim prenosi da je Umm-Seleme rekla nakon {to je objavljen ovaj ajet da su ensarijske iza{le kao da su im na glavama gavranovi, a na sebi su imale crne prekriva~e. Ez-Zuhri je pitan o djevoj~ici pa je rekao: "Ona je du`na da obu~e himar, a ne d`ilbab." Rije~i Uzvi{enog:
 "Tako }e najlak{e prepoznate biti pa ne}e napastvovane biti." Mud`ahid veli: "Umotat }e se u u d`ilbab, pa }e se znati da su slobodne `ene, te ih pokvarenjaci ne}e uznemiravati ili sumnji~iti.
Rije~ Uzvi{enog: "A Allah pra{ta i Milostiv je", to jest ono {to je bilo u danima d`ahilijjeta, kada nisu za to znale. Potom Allah prijeti munaficima, a to su oni koji o~ituju vjerovanje, a u sebi skrivaju nevjerovanje.
 "Oni ~ija su srca bolesna"  su bludnici,
"a oni koji po Medini {ire la`i", tj. oni koji govore: "Do{li su neprijatelji i do{li su ratovi", {to je la` i potvora. Ukoliko ne prestanu sa tim i ne vrate se Istini "Mi }emo ti vlast nad njima prepustiti", tj. Mi }emo ti nad njima vlast dati,
"i oni }e samo kratko vrijeme kao susjedi tvoji u njoj ostati", tj. u Medini. "prokleti neka su", protjerani i udaljeni, "gdje god se na|u", tj. gdje god budu  "neka budu uhva}eni", jer su poni`eni i malobrojni, "i ubijeni." Potom Uzvi{eni veli: "prema Allahovom zakonu koji je vrijedio za one koji su bili i nestali!", tj. ovo je Njegov zakon va`e}i za munafike u slu~aju kada oni prevr{e granicu u svojoj dvoli~nosti i nevjerovanju. U tom slu~aju pristralice vjerovanja bivaju upu}eni na njih i oni ih pora`avaju. "A ti ne}e{ u Allahovu zakonu izmjene na}i", tj. Allahov zakon da munafici bivaju pora`eni je nepromjenjiv.

"Ljudi te pitaju o Smaku svijeta; reci: 'To jedino Allah zna! A ti ne zna{, mo`da je Smak svijeta blizu!' /63/ Allah je nevjernike prokleo i za njih Oganj razbuktali pripremio, /64/ u njemu }e vje~no i zauvijek boraviti, ni za{titnika ni pomaga~a ne}e na}i. /65/ Na Dan kad se njihova lica u Vatri budu prevrtala, govorit }e: 'Kamo sre}e da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slu{ali!' /66/ I govorit }e: 'Gospodaru na{, mi smo prvake na{e i starje{ine na{e slu{ali, pa su nas oni s Pravog puta odveli; /67/ Gospodaru na{, podaj im dvostruku patnju i prokuni ih prokletstvom velikim!'"/68/

Uzvi{eni upu}uje Svoga Poslanika da, ako ga ljudi budu pitali o Sudnjem danu, znanje o njemu pripi{e Uzvi{enom Allahu. Isto se ka`e i u poglavlju "El-E'raf", koje je mekansko, a ovo je medinsko, tako da se znanje o njemu kontinuirano pripisuje Onome Koji }e u~initi da on nastupi. Ali, On  ga izvje{tava da je Sudnji dan blizu!" Uzvi{eni tako|er veli:
  "Bli`i se ~as i Mjesec se raspolutio." (54:1)
Potom Uzvi{eni veli: "Allah je prokleo nevjernike", tj. udaljio ih iz Svoje milosti
 "i za njih Oganj razbuktali pripremio", tj. na budu}em svijetu, "u njemu }e vje~no i zauvijek boraviti", tj. neprestano, nema im izlaska iz njega niti udaljavanja.
"Ni  za{titnika ni pomaga~a ne}e na}i", tj. nema nikoga ko }e ih izbaviti.
  "Na Dan kada se njihova lica u Vatri budu prevrtala, govorit }e: 'Kamo sre}e da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slu{ali!'", tj. bit }e vu~eni licem prema tlu u D`ehennem. U takvom stanju govorit }e: "Da smo na dunjaluku bili od onih koji  su se pokoravali Allahu i Poslaniku!"
    "za`alit }e nevjernici ~esto {to nisu postali muslimani." (15:2)  I ovdje tako|er izvje{tava da }e u ovakvom stanju po`eljeti da su bili vjernici.
"I govorit }e: "Gospodaru na{, mi smo prvake na{e i starje{ine na{e slu{ali, pa su nas oni s Pravog puta odveli." Tavus veli: "Prvaci zna~i uglednici, a starje{ine u~enjaci." Ovo prenosi Ibn Ebi-Hatim, a zna~i: "Mi smo slijedili na{e zapovjednike i slijedili smo lo{e u~enjake, i kako su oni bili u zabludi, a suprotstavili smo se poslanicima!" "Gospodaru na{, podaj im dvostruku patnju", tj. za njihovo nevjerovanje i zato {to su nas na stranputicu odveli,
"I prokuni ih prokletstvom velikim!" Neki u~e "mnogobrojnim", a oboje je ispravno po zna~enju, s tim da se u~a~ mo`e opredijeliti za jedno do ovo dvoje, a ne spojiti oboje i npr. re}i  "velikim mnogobrojnim."


"O vjernici, ne budite kao oni koji su Musaa uznemirivali, pa ga je Allah oslobodio onoga {to su govorili, i on kod Allaha ugled u`iva." /69/ 

Buharija prenosi od Ebu-Hurejrea da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (559) 'Musa, a.s., bio je stidljiv ~ovjek. Od stida nije dozvoljavao da mu se vidi ni dio ko`e, pa su ga neki Izraeli}ani uznemirivali. Rekli su: 'On se ovako  sakriva samo zbog tog {to ima nekakvu mahanu na ko`i, gubu, kilu ili neku drugu bolest.' Uzvi{eni Allah htio je da Musaa oslobodi onoga {to su za njega govorili. Tako se on jednoga dana osamio i skinuo odje}u, ostavio je na kamen, a zatim se okupao. Nakon {to je zavr{io, krenuo je ka odje}i da je uzme, ali je kamen pobjegao sa njegovom odje}om. Musa je uzeo svoj {tap i po~eo tra`iti kamen, govore}i: 'Moja odje}a, o, kamenu!', dok nije stigao do skupa Izraeli}ana, koji su ga vidjeli gologa, ljep{ega od mnogih koje je Allah stvorio. Tako ga je Allah oslobodio onoga {to su govorili. Kamen se zaustavio, pa je on uzeo svoju odje}u i obukao je, te stao udarati kamen svojim {tapom. Tako mi Boga, na kamenu su ostala udubljenja od njegovih udaraca, tri ~etiri ili pet."
"O vjernici, ne budite kao oni koji su Musaa uznemiravali, pa ga je Allah oslobodio onoga {to su govorili, i on kod Allaha ugled u`iva." Buharija se ovim hadisom izdvaja od Muslima.
Imam Ahmed prenosi od Abdulaha Ibn Mes'uda da rekao je: (560) "Allohov Poslanik, s.a.v.s., je jednoga dana podijelio plijen  pa je neki ensarija rekao: 'Ovo je podjela koja nije radi Allaha.' Ja sam rekao: 'Allahov neprijatelju, izvjestit }u Allahovog Poslanika, s.a.v.s.', pa mu je lice pocrvenjelo, a zatim rekao je: 'Neka je Allahova milost na Musaa, uznemiravan je i gore od ovoga', pa se strpio." Navode ga oba "Sahiha".
Rije~i Uzvi{enog: "i on kod Allaha ugled u`iva" zna~e da je on ugledan kod Uzvi{enog Allaha. Grupa prethodnika ka`e: "[to god je zatra`io od Allaha, to je i dobio, ali mu je onemogu}eno vi|enje jer je Uzvi{eni tako `elio." Neki veli da je znak njegova velikog ugleda kod Uzvi{enog Allaha i to {to se zauzimao za svoga brata Haruna kako bi bio poslat sa njim, pa je Allah udovoljio njegovom tra`enju, pa ka`e Uzvi{eni:
"i darovali mu milo{}u Na{om kao vjerovjesnika brata njegova Haruna." (19:53)

"O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo Istinu, /70/ On }e vas za va{a dobra djela nagraditi i grijehe vam va{e oprostiti... A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao - posti}i }e ono {to bude `elio." /70/

Uzvi{eni nare|uje Svojim robovima vjernicima da Ga se boje i da Mu robuju kao neko ko Ga vidi i da govore "samo Istinu", tj. ispravne rije~i, u kojima nema iskrivljenosti niti odstupanja od istine. Obe}ava im da }e ih, ako to u~ine, za to nagraditi tako {to }e im djela u~initi dobrim, tj. pomo}i im da ~ine dobra djela, i da }e im oprostiti prethodne grijehe. Za eventualne grijehe u budu}nosti u~init }e da se pokaju za njih."
"a onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao" - posti}i }e ono {to bude `elio i to tako {to }e biti sa~uvan od d`ehenemske Vatre i uveden u trajne blagodati. Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ebu-Musa el-E{'arija da je rekao: (561) "Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao sa nama podne. Nakon {to je zavr{io, dao nam je znak rukom, pa smo ostali sjede}i, te nam rekao je: 'Uzvi{eni Allah mi je naredio da vam naredim da Ga se bojite i da govorite samo Istinu.' Potom je oti{ao kod `ena i rekao: 'Uzvi{eni Allah mi je naredio da vam naredim da govorite samo Istinu.'"

"Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo ~ovjek - a on je, zaista, prema sebi nepravedan i neznalica, /72/ da bi Allah licemjere i licmjerke, i mnogobo{ce i mnogobo{kinje kaznio, a vjernicima i vjernicama oprostio. A Allah pra{ta i Milostiv je." /73/

El-Avfi prenosi od Ibn-Abbasa da se pod emanetom podrazumijeva pokornost, koju im je ponudio prije nego {to ju je ponudio Ademu, ali nisu bili u stanju da je podnesu, pa rekao je Ademu: "Ponudio sam emanet nebesima, Zemlji i brdima, pa nisu bili u stanju. Ho}e{ li je ti uzeti, sa svim {to ona podrazumijeva?" On re~e: "Ako bude{ ~inio dobro, bit }e{ nagra|en, a ako bude{ grje{io, bit }e{ ka`njen." Adem ga je preuzeo i ponio. Stoga Uzvi{eni veli:
"A preuzeo ga je ~ovjek - a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkomislen", tj. umi{ljen u pogledu Allahove odredbe.
Ibn-D`erir prenosi od Seida Ibn D`ubejra, a on od Ibn-Abbasa: "Samo za vrijeme izmedu ikindije i no}i toga dana ve} je po~inio gre{ku." Mud`ahid, Seid ibn D`ubejir, Dahhak, El-Hasan el-Basri i drugi vele: "Emanet su obaveze." Drugi vele: "On je pokornost." Veli se da je on vjera, obaveze i odredbe, a vele i kupanje prilikom d`unupluka. Vele i da je namaz, post i kupanje prilikom d`unupluka. Sve ove rije~i nisu suprotstavljene, ve} se svode na to da je emanet obaveza i prihvatanje naredbi i zabrana pod za njih va`e}im uvjetom, a on glasi: Ko ih izvr{i bit }e nagra|en, a ko ih ostavi bit }e ka`njen. ^ovjek ga je prihvatio, uprkos svojoj slabosti i neznanju, izuzev onih koje Allah uputi i podr`i, neka nam je Allah na pomo}i.
Ibn-D`erir prenosi od Abdullaha Ibn Mes'uda, a on od Poslanika, s.a.v.s.,  da rekao je: (562) "Pogibija na Allahovom putu ~isti sve grijehe - ili rekao je - ~isti sve osim emaneta. Onaj koji je imao nekakav emanet, kome je ne{to bilo povjereno, bit }e doveden i bit }e mu re~eno: 'Isporu~i emanet!' On }e re}i: 'Kako, Gospodaru, kada je dunjaluk ve} pro{ao!'  Ponovo }e mu biti re~eno: 'Isporu~i emanet!', pa }e re}i: 'Kako, Gospodaru, kada je dunjaluk ve} pro{ao?' Tada }e re}i: 'Vodite ga u d`ehenemsku provaliju!,' pa }e tamo biti odveden. Stropo{tat }e se do njenog dna i tamo }e  emanet na}i kakav je i bio, pa }e ga ponijeti na vratu i ispeti se sa njim na rub D`ehennema i kada vidi da je ve} iza{ao, okliznut }e mu se noga i zauvijek }e upasti." Rekao je Abdulah: "Emanet je sadr`an u namazu, postu, abdestu, govoru, a najvi{e u stvarima povjerenim na ~uvanje." Susreo sam El-Beraa i rekao: "Ne ~uje{ li {ta veli tvoj brat Abdulah?" On re~e: "U pravu je."
U vezi sa emanetom je i hadis koji prenosi imam Ahmed od Huzejfe, koji veli: (563) "Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao nam je dva hadisa. Jedan od njih sam ve} vidio, a o~ekujem drugi. Rekao je da je emanet pohranjen u ljudska srca, a potom je objavljen Kur'an, pa su oni nau~ili iz Kura'na i sunneta. Govorio nam je i o nestanku emaneta i rekao: "^ovjek }e zaspati lahkim snom i emanet }e mu biti istrgnut iz srca, pa }e ostati njegov trag poput traga od plika nastalog  kad ti se `eravica skotrlja na nogu za koji misli{ da je pun ne~ega a u njemu ni{ta nema. Potom je uzeo kamen~i} i zakotrljao na nozi, rekav{i: "Pa }e ljudi kupovati i prodavati, a skoro niko ne}e isporu~ivati emanet, sve dok ne bude re~eno: 'U toj i toj porodici ima povjerljiv ~ovjek', pa dok ne bude re~eno nekom ~ovjeku: 'Kako je zgodan i pametan', a da on ne ima u srcu ni koliko zrno goru{ice imana. Bilo mi je do{lo vrijeme kada mi je bilo svejedno sa kim od vas trgujem. Ako je musliman, dovest }e mi ga njegova vjera, a ako je kr{}anin ili jevrej, dovest }e mi ga njegov starje{ina. Danas trgujem od vas samo tim i tim." Navode ga u oba "Sahiha" kao dio A'me{ovog hadisa. Postoji zabrana zaklinjanja emanetom u merfu'-hadisu. Ebu-Davud prenosi od Burejde, a on od svoga oca da rekao je: "Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (564) 'Ko se zaklinje emanetom nije na{.'" On se izdvaja sa ovim hadisom.
Rije~i Uzvi{enog:
"da bi Allah kaznio licemjere i licemjerke, i mnogobo{ce i mnogobo{kinje", tj. sinovi Ademovi su ponijeli obavezu kako bi Allah kaznio licemjere me|u njima i licemjerke, a to su oni koji o~ituju vjerovanje iz straha od njegovih pristalica, a u sebi kriju nevjerovanje i slijede njegove pristalice
 "i mnogobo{ce i mnogobo{kinje", a to su oni koji  javno i tajno Allahu pripisuju druge i suprotstavljaju se Njegovom Poslaniku, "a vjernicima i vjernicama oprostio", tj. da bi se smilovao vjernicima me|u Svojim stvorenjima, koji vjeruju u Allaha, Njegove meleke, Njegove Knjige, Njegove poslanike, koji su djelovali pokoravaju}i Mu se. "A Allah pra{ta i Milostiv  je."

 

Zavr{etak sa`etka tuma~enja poglavlja "El-Ahzab";
neka je hvala Allahu.

 

 

 

 

 

 

 

Kod rije?i: "...ili onima koje posjeduju..." iz 31. ajeta u poglavlju "En-Nur", gdje su navedene i njegove, s.a.v.s., rije?i upu?ene Fatimi: "Ne smeta ti, ovo su tvoj otac i tvoj dje?ak

Rije?i izme?u zagrada moje su, a ne Ibn-Kesirove!

Pregršt - raširenih i spojenih šaka.

Kod tuma?enja 11. ajeta poglavlja "En-Nur" i rije?i Uzvišenog: "Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas; ne, to je dobro po vas."

Ja velim: "Ali, u ovom našem vremenu muslimanski vladari napustili su ovaj pravac i slijede pravac nevjernika. Bože, na lijep ih na?in vrati Tvojoj vjeri! Objedini njihovu mo?, složi im rije? na Iistini, u jednoj državi koja ?e vladati po onome što si objavio u Svome Kur'anu i u sunnetu Tvoga Poslanika."

Me?u te lažove spada i otpadnik, nevjernik i mušrik po imenu Mirza Gulam Ahmed iz Kadijana u Indiji koji je svojatao poslanstvo, Allah ga prokleo do Sudnjeg dana. On je svojatao poslanstvo i tvrdio da i on ima Kur'an koji mu je Allah objavio. U njegove rije?i u tom "Kur'anu" spadaju i ove: "O Ahmede, ti si mi kao sin, ti si mi kao moja jedno?a!" Ovaj podli nevjernik je skon?ao, pa ga je naslijedio sin. Ova zabludjela skupina ima pobornike u nekim zemljama, a produkt je Engleza u Indiji. Jedna od preporuka ovog podlog nevjernika je da, ako do?e do sukoba izme?u muslimana i Engleza, njegovi sljedbenici stanu na stranu Engleza!!! Imaju veoma mali broj pristalica i u Damasku. Svoje otrove pokušali su ubaciti i u Haleb, te su poslali svoga propagatora Gulam Ahmeda, ali se digao naš selefijski pokret i uspio uz Allahovu pomo? i uz pomo? nekih studenata i vlade 1371 H. / 1951. god. pružiti otpor ovom propagatoru - nevjerniku. Svuda smo ga pratili i onemogu?avali uvla?enje njegovog nevjerni?kog, raskolni?kog djelovanja, dok nam Allah nije propisao pobjedu, kada smo ga iz Haleba, ako Allah da, protjerali bespovratno. Eš-Šehba' (drugo ime Haleba) o?iš?ena je od pogani njegove podle i nevjerni?ke kadijanijske propagande. Bože, primi naše djelovanje u Tvoje plemenito ime, a nagradi i Tvoje robove koji su nam pomogli!

Ovo je verbalno tuma?enje ovoga ajeta, a ako je ispravno Ibn-Kesirovo tuma?enje da je ajet: "Možeš zanemariti one me?u njima koje ho?eš", derogiraju?i za ajet: "Odsada ti  nisu dopuštene druge žene...", onda Poslanik, s.a.v.s., ima mogu?nost drugog izbora da se ženi ili ne, a pogotovo ako su vjerodostojni hadisi koje prenosi Aiša i Ummu-Seleme. To bi dokazalo da je derogacija potpuna i promijenio bi se hukm (propis) koji tretira kasnije objavljen ajet iz zabrane u dozvolu, iako on nije uradio ?in koji ukazuje na dozvolu, tj. nije se poslije toga uop?e ženio kako bi prema svojim ženama dobro?instvo u?inio: "Najlakše ?e one tako raosne biti i ne?e se žalostiti, i tako ?e sve onim što im daješ zadovoljne biti..."

* Objavljena nakon sure "Ali -Imran".

Mufessir hafiz Ibn-Kesir, Allah mu se smilovao, pisao je komentar na Buharijin "Sahih", ali ga nije dovršio.

Stavljanje zabranjivanja zla ispred nare?ivanja dobra je izuzetno vrijedan princip u pozivanju na Allahov put. U tom kontekstu Uzvišeni veli: "Onaj ko ne vjeruje u šejtana, a vjeruje u Allaha, drži se za naj?vrš?u vezu, koja se ne može prekinuti." Tako je prvo spomenuto nevjerovanje u šejtana, pa onda vjerovanje u Allaha, dž.š., kako bi se iz srca odstranilo ono što je prepreka imanu.

a small excerpt from ITV's Coronation Street