U IME ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

KNJIGA VRLINA KUR'ANA


Kako je (bilo) silaženje (Allahove) objave i prvo što je sišlo.

Rekao je Ibnu Abbas: "El-muhejminu", je: "el-eminu" (pouzdan, povjerljiv - a ova rijec ima još i drugih znacenja). Kur'an je povjerljiv (povjerljivi cuvar) na svaku (tj. za svaku) knjigu prije njega (tj. prije sebe - a to ce reci da Kur'an cuva vjerno sve ono što je objavljeno u prethodnim Božijim knjigama i odbija svaka izvrtanja i skretanja od originala Božijih knjiga do kojih je došlo iskrivljivanjem originala tih Božijih knjiga).

PRICAO NAM JE Ubejdulah, sin Musa-a, od Šejbana, od Jahja-a, od Ebu Selemeta rekao je: izvijestila je mene Aiša i Ibnu Abas, rekli su njih dvoje:

Ostao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u Meki deset godina spušta (spuštajuci) se na njega (tj. njemu) Kur'an, a (i) u Medini deset."

PRICAO NAM JE Musa, sin Ismaila, PRICAO nam je Mutemir: cuo sam svoga oca (Sulejmana da prica) od Ebu Usmana rekao je:

Obavijestio sam se (tj. Obaviješten sam) da je Džibril došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a kod njega (kod Muhameda a.s.) je (njegova žena) Umu Selemeta, pa je poceo (da) prica (sa njim). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Umu Selemi (Umu Selemeti):

"Ko je ovo?" Ili kao što je rekao (tj. Ili nešto slicno joj je rekao). Rekla je (ona): "Ovo je (To je) Dihjete."

(Dihjete je ime jednoga druga Muhamedovoga a.s. u cijem obliku se je pojavljivao melek - melek Džebrail - Džibril - koji je donosio Muhamedu a.s. objavu od Uzvišenoga Allaha.)

Pa pošto je ustao, rekla je: "Tako mi Allaha nisam mislila (racunala) njega osim njega (tj. nisam smatrala onoga što je došao da je to iko drugi osim on - Dihjete), dok sam cula govor (prediku) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (u kojem on) izvještava vijest Džibrila (tj. vijest o Džibrilu). Ili kao što je rekao (o tome pripovjedac). Rekao je moj otac (Sulejman): Rekao sam Ebu Usmanu: "Od koga si cuo (ti) ovoc" Rekao je: "Od Usameta, sina Zejda."

PRICAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, PRICAO nam je Lejs, PRICAO nam je Seid Makburija od svoga oca, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Nema od (Božijih) vjerovijesnika (ni jedan) vjerovijesnik (da je bio drukciji) osim (takav da) se je njemu darovalo (dalo nešto) što (je takvo da) je njegov primjer (ili: da je njemu slicno djelo dovoljno i dostatno bilo da) je vjerovalo na njemu (tj. zbog njega izvjesno) ljudstvo (izvjesni ljudi). A bilo je (djelo) koje se je meni dalo samo objava (što) je objavio nju Allah k meni. Pa nadam se da budem najmnogobrojniji (od) njih sljedbenikom (tj. da cu imati najviše sljedbenika na) sudnjem danu.

PRICAO NAM JE Amr, sin Muhameda, PRICAO nam je Jakub, sin Ibrahima, PRICAO nam je moj otac od Saliha, sina Kejsana, od Ibnu Šihaba rekao je: izvijestio me je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je Allah, uzvisio se je (Uzvišeni Allah), slijedio (tj. nizao, produžavao neprekidno) na Svoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio, (Svoju) objavu prije njegove smrti, cak je usmrtio njega najmnogobrojnija što (tj. kada) je bila (ta) objava. Zatim je preminuo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslije.

PRICAO NAM JE Ebu Nuajm, PRICAO nam je Sufjan od Esveda, sina Kajsa, rekao je: cuo sam Džunduba (da) govori:

Razbolio se je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa nije ustao (da klanja jednu) noc, ili dvije noci. Pa je došla njemu (jedna) žena pa je rekla:

"O Muhamede! Ne mislim (za) tvoga cavola (sotonu drukcije) osim (tako da) je vec ostavio tebe." Pa je spustio Allah, mocan je i velicajan je:

"Tako mi rucanice (prepodnevnoga doba dana). Tako mi noci kada se je izjednacila (ili: kada se je smirila, smracila). Nije ostavio tebe tvoj Gospodar i nije (te za-)mrzio.".

GLAVA:

Sišao je Kur'an u (tj. na) jeziku Kurejševica i Arapa.

".... Kur'an arapski....". "U (Na) jeziku arapskome jasnome.".

PRICAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije. A izvijestio je mene Enes, sin Malika, rekao je:

Pa je zapovjedio Usman Zejdu, sinu Sabita, i Seidu, sinu Asa, i Abdullahu, sinu Zubejra, i Abdurahmanu, sinu Harisa sina Hišama, da prenesu (tj. da prepišu u više primjeraka) nju (sadržinu Kur'ana, sure i ajete Kur'ana) u (te) zbirke (mushafe, musafe), i rekao je njima:

"Kada ste se razišli (tj. Kada se razicete, ne složite) vi i Zejd, sin Sabita, u arapskom jeziku (u arapštini) od arapskoga jezika Kur'ana, pa pišite nju (sadržinu, ajet, rijec) sa jezikom (tj. sa narjecjem) Kurejševica, pa (tj. jer) zaista Kur'an se je spustio u (na) njihovom jeziku (narjecju)." Pa su ucinili (tako).

PRICAO NAM JE Ebu Nuajm, PRICAO nam je Hemmam, PRICAO nam je Ata'. A rekao je Musedded: PRICAO nam je Jahja, sin Seida, od Ibnu Džurejdža rekao je: izvijestio me je Ata' rekao je: izvijestio me je Safvan, sin Ja'la-a sina Umejjeta, da je Ja'la bio (obicaja da) govori:

"Da je meni (da) vidim poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada se spušta na njega (Božija) objava!" Pa pošto je bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u Dži'ranetu (u mjestu Dži'rani), i na njemu je (ili: a nad njim je jedna) odjeca (koja) je vec zasjenila (tj. napravila hlad) nad njim. I sa njim su (neki) ljudi od njegovih drugova kadli je došao (kadli doce) njemu (jedan) covjek zamazan (tj. namazan, namazao se je) sa mirisom pa je rekao:

"O poslanice Allaha! Kako vidiš (tj. misliš) o covjeku (koji) se je hodocasnicki obukao u džubu (u dugi kaput, mantil sa rukavima) poslije što se je zamazao (tj. namazao) sa mirisomc" Pa je gledao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) cas. Pa je došla njemu (Božija) objava. Pa je dao znak (tj. Pa je pokazao) Umer ka Ja'lau, to jest:

"Doci!" Pa je došao Ja'la, pa je uveo (tj. uvukao, provukao) svoju glavu (pod šator od odjece da vidi kako izgleda Muhamed a.s. kada mu dolazi objava), pa kada li je on zacrvenjenoga (zacrveniloga svoga) lica, (i) hrce takoce (jedan) cas, zatim se dalo otici (tj. rastupilo i otklonilo se je to stanje hrcanja, hrkanja) od njega. Pa je rekao (nakon prestanka crvenila u licu i hrcanja):

"Gdje je (taj) koji pita mene o (svojoj) umri (malom hodocašcu) malocas (malo prije)?" Pa se tražio (taj) covjek, pa se došlo s njim (tj. pa je doveden) ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao (Muhamed a.s. njemu):

"Što se tice (toga) mirisa koji je s tobom (na tebi), pa operi ga tri puta. A što se tice džube (dugoga kaputa, mantila), pa skini je, zatim napravi (tj. cini) u svojoj umri kao što napraviš (kao što ciniš ti) u svome hodocašcu."

GLAVA

sakupljanja Kur'ana.

(To jest: GLAVA sakupljanja svih listova i predmeta na kojima je bio Kur'an ispisan na jedno mjesto i prepisivanje Kur'ana u jednu cjelinu, u jednu zbirku, u jedan jedinstven i povezan primjerak sa tih nepovezanih listova i predmeta na kojima je bio ispisan Kur'an.)

PRICAO NAM JE Musa, sin Ismaila, od Ibrahima, sina Sada, PRICAO nam je Ibnu Šihab od Ubejdeta, sina Sebbaka, da je Zejd, sin Sabita, bio zadovoljan Allah od njega, rekao:

Poslao je k meni Ebu Bekr (u vrijeme poslije) ubijanja stanovnika Jemame (tj. poslije rata, borbe protiv Musejlime Lažova u mjestu Jemami kada su i mnogi ashabi hafizi izginuli), pa kada li Umer, sin Hataba (sjedi) kod njega! Rekao je Ebu Bekr, bio zadovoljan Allah od njega:

"Zaista je Umer došao meni pa je rekao: "Zaista ubijanje (tj. ovo ginjenje) vec je zažestilo se (pojacalo se na) dan Jemame za citace Kur'ana (koji su znali Kur'an napamet). I zaista ja se plašim da se zažesti (to) ubijanje za (te) citace u (tim) mjestima (daljnjih ratova), pa (da tako) ode mnogo od Kur'ana. I zaista ja vidim (smatram, mislim) da zapovjediš za sakupljanje Kur'ana." Rekao sam Umeru: "Kako (da) ciniš (jednu) stvar (nešto što) nije cinio njega (nju - tu stvar) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je Umer: "Ovo je tako mi Allaha dobro (da se ucini)." Pa neprestano je Umer (bio uporan da) odvraca (odgovara) meni (sve) dok je rasprostranio (otvorio) Allah moja prsa za to. I vidio sam u tome (dobro) koje je vidio (i) Umer.  (Ili: I mislio sam o tome ono što je mislio i Umer.) Rekao je Zejd: Rekao je Ebu Bekr:

"Zaista ti si (jedan) covjek mlad, pametan, ne sumnjicimo te (ne sumnjamo u tebe), a vec si bio (takav da) pišeš (a vec ti pisaše, a vec si pisao Božiju) objavu za poslanika (poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa slijedi Kur'an (tj. u tancine ga ispitaj i istraži), pa sakupi njega (u jednu cjelinu, primjerak, zbirku)." Pa tako mi Allaha da su opteretili (zadužili, obavezali oni) mene prenošenjem (nekoga) brda od (tih) brda, ne bi bilo (to) teže na mene (meni) od (onoga) što je zapovjedio meni za njega od (dužnosti) sakupljanja Kur'ana. Rekao sam:

"Kako (da vi) cinite (jednu) stvar (što) nije cinio nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (dok je on bio živ)?" Rekao je: "Ono je (To je) tako mi Allaha dobro (da se to ucini)." Pa je neprestano Ebu Bekr (bio uporan da) odvraca (to) meni (da mi to predlaže) dok je rasprostranio (otvorio) Allah moja prsa za (ono) koje je (to što je) rasprostranio (otvorio) za njega prsa Ebu Bekra i Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima). Pa sam slijedio Kur'an (tj. istraživao sam ga u tancine) skupljam (ga, tj. sakupljajuci ja) njega iz (sa) grana (palme na kojima je ispisivan Kur'an), i (sa tankih kamenih) ploca (plocica) i prsa (izvjesnih) ljudi, cak sam našao kraj (tj. zadnji dio) sure Et-tevbe sa Ebu Huzejmetom Ensarijom, (i) nisam našao nje (tj. kraja te sure ni) sa jednim (drugim) osim njega (dakle: samo sam kod njega našao kraj ove sure):

"Zaista vec je došao vama (jedan) poslanik od vaših osoba, castan (mocan, cijenjen), na njega je (na njega teško pada ono) što ste padali u teškoce (grijeha, tj. njemu je teško i mucno što cinite grijehe)....", do završetka Beraeta (sure, tj. sure Et-tevbe - jer ova sura ima dva imena: Beraetu i Et-tevbetu).

Pa su bili (ti) listovi (ili: te stranice na kojima je Zejd ispisao cijeli Kur'an u jednu cjelovitu zbirku, knjigu) kod Ebu Bekra (sve do casa) dok je usmrtio njega Allah. Zatim su (bili - ti listovi) kod Umera (za vrijeme) njegovoga života. Zatim su (ti listovi bili) kod Hafse, kceri Umera, bio zadovoljan Allah od njega (s njim).

PRICAO NAM JE Musa, PRICAO nam je Ibrahim, PRICAO nam je Ibnu Šihab da je Enes, sin Malika, PRICAO njemu da je Huzejfete, sin Jemana došao na Usmana (tj. došao Usmanu) - a bio je (Usman u tim danima u poslu da) priprema (pripremao je) za rat (borbu) stanovnike Sirije u (vezi) osvojenja Jermenije i Azerbejdžana (što je imalo da se ucini zajedno) sa stanovnicima Iraka, pa je zaplašilo (zaprepastilo) Huzejfeta njihovo razilaženje (neslaganje) u citanju (Kur'ana) - pa je rekao Huzejfe (Huzejfete) Usmanu:

"O zapovjednice (tih) vjernika! Stigni ovu (Muhamedovu) sljedbu (da složiš) prije (nego nastane slucaj) da se razicu u Knjizi (tj. prije nego se pocnu protiviti i izražavati neslaganje muslimani u vezi Kur'ana) razilaženjem Židova i kršcana (tj. kao što su u prošlosti došli u razdor i neslaganje Židovi i kršcani u vezi Tevrata-Tore i Indžila-Evancelja)." Pa je poslao Usman (poruku) ka Hafsi, to jest: Pošalji k nama s (tim) listovima (tj. Pošalji nam te listove što je na njima ispisan cio Kur'an da) prenesemo (da prepišemo) njih u (te) zbirke (u te višebrojne primjerke), zatim (cemo da) vratimo njih k tebi. Pa je poslala s njima (tj. Poslala je njih - te listove) Hafsa k Usmanu. Pa je zapovjedio Zejdu, sinu Sabitu, i Abdullahu, sinu Zubejra, i Seidu, sinu Asa i Abdurahmanu, sinu Harisa sina Hišama, pa su (oni) prenijeli (prepisali) njih u (te) zbirke. I rekao je Usman (tim) trima osobama Kurejševicima (tj. Abdullahu, i Seidu i Abdurahmanu):

"Kada ste se razišli (Ako se ne slažete) vi i Zejd, sin Sabita u (jednoj, nekoj) stvari od Kur'ana, pa pišite nju sa jezikom (u jeziku) Kurejševica, pa (tj. jer) je sišao (Kur'an u vecini) u (na) njihovom jeziku." Pa su (tako to i) cinili. Te kada su prenijeli (prepisali te) listove u (te) zbirke (mushafe, musafe), vratio je Usman (te) listove) ka Hafsi. Pa je poslao ka svakom obzoru sa zbirkom (tj. poslao je na svaki kraj, u svaku pokrajinu po jedan primjerak cijeloga Kur'ana) od (onoga) što su prenijeli (napisali, prepisali, umnožili pisari). I zapovjedio je za (sve ono) što je osim (mimo) njega (osim toga primjerka) od Kur'ana u svakom (drugom) listu ili zbirci da se spali (dakle: svaki drugi primjerak osim ovih da se spali).

Rekao je Ibnu Šihab: A izvijestio me je Haridžete, sin Zejda sina Sabita, (da) je cuo Zejda, sina Sabita (da) je rekao:

Izgubio sam (jedan) ajet iz (sure) El-Ahzaba kada smo prenosili (tj. pisali tu) zbirku, vec sam bio (u sjecanju da je bivao slucaj da) slušam (slušah) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) cita s njim (tj. cita njega - taj ajet). Pa smo tražili njega, pa smo našli njega sa Huzejmetom, sinom Sabita, Ensarijom (a to je ajet):

"Od (tih) vjernika su (neki) ljudi (takvi da) su istiniti bili (u onome) što su se obavezali Allahu na njega....". Pa smo prikljucili (dali prikljuciti) njega u njegovu suru u (toj) zbirci (u tom mushafu).

GLAVA

pisara Vjerovijesnika (Vjerovijesnikovoga), pomilovao ga Allah i spasio.

PRICAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, PRICAO nam je Lejs od Junusa, od Ibnu Šihaba da je Ibnu Sebbak rekao: Zaista je Zejd, sin Sabita rekao:

Poslao je k meni (po mene) Ebu Bekr, bio zadovoljan Allah od njega, (i) rekao je: "Zaista ti bijaše pisao (ti si pisao, ti pisaše Božiju) objavu za poslanika (tj. poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa slijedi (tj. istraži cijeli) Kur'an." Pa sam slijedio (istraživao) dok sam našao kraj (zadnji dio) sure Et-Tevbe dva ajeta sa Ebu Huzejmetom Ensarijom, (a) nisam našao njih dva (ta dva ajeta ni) sa jednim (tj. ni kod koga drugoga) osim njega (a ta dva ajeta su):

"Le kad džaekum resulun min enfusikum azizun alejhi ma anittum (Zaista vec je došao vama poslanik od vaših osoba, mocan (castan), na njega je što ste pali u teškocu (grijeha)).....", ka njezinom kraju (tj. do njezinoga, njenoga kraja - do kraja tih ajeta, te sure).

PRICAO NAM JE Ubejdulah, sin Musa-a, od Israila, od Ebu Ishaka, od Bera-a rekao je:

Pošto je sišla (objava, ajet): "La jestevil-ka'idune minel-mu'minine vel-mudžahidune fi sebilil-lahi (Nisu jednaki sjedaci od vjernika i borci u putu Allaha).....", rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zovni (Zovi, Pozovi) mi Zejda, i neka doce sa (tom) plocom, i tintaricom i pleckom - i pleckom i tintaricom (tj. i neka donese plocu, tintaricu i plecku - a to ce reci: i neka on donese pisaci pribor)." Zatim je rekao: "Piši (ovo):

"Nisu jednaki sjedaci (tj. oni koji sjede kod kuca, a nece da idu u borbu)....", a iza leca Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (je) Amr, sin Umu Mektume, slijepac (koji) je rekao (rece): "O poslanice Allaha! Pa šta zapovjedaš menic Pa (tj. Jer) zaista ja sam (jedan) covjek slijepoga vida." Pa je sišla (objava, ajet na) mjesto nje (mjesto navedene ova druga):

"Nisu jednaki sjedaci od vjernika u putu Allaha, osim posjednika štete (te, tj. sljepoce, oštecenja sposobnosti za borbu)....".

(U stvari ovdje ajet nije ispravno citiran, naveden, jer treba da stoji ovako: "La jestevil-ka'idune minel-mu'minine gajru ulid-dareri vel-mudžahidune fi sebilil-lahi....".)

GLAVA:

Spustio se je Kur'an na sedam harfova (nacina citanja, ili na sedam narjecja i td., jer izraz "harfun" pl. "ahrufun" ima mnogo znacenja).

PRICAO NAM JE Seid, sin Ufejra, PRICAO mi je Lejs, PRICAO mi je Ukajl od Ibnu Šihaba, PRICAO mi je Ubejdulah, sin Abdullaha da je Ibnu Abas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, PRICAO njemu da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Dao je citati (tj. Procitao, citao je) meni Džibril (Kur'an) na harf (jedan, tj. na jedan nacin), pa sam odvracao njemu. Pa sam neprestano tražio povecavanje njemu (tj. od njega) i povecava (i povecavaše) mi (on dotle) dok je završio (tj. stigao, dopro) ka (tj. do) sedam harfova (na sedam harfova - na sedam nacina, narjecja da mogu citati Kur'an)."

(Kažu da ovaj hadis Ibnu Abas nije direktno cuo od Muhameda a.s. nego od Ubejja, sina Kaba. Navedeno je da "harfun" pl. "ahrufun" ima mnogo raznih znacenja. Evo nekih znacenja: slovo, rijec, obala, strana. Od ovoga zadnjega znacenja se i izvodi zna
cenje oblik, pa onda dalje i narjecje.)

PRICAO NAM JE Seid, sin Ufejra, PRICAO mi je Lejs, PRICAO mi je Ukajl od Ibnu Šihaba rekao je: PRICAO mi je Urvete, sin Zubejra da je Misver, sin Mahremeta, i Abdurahman, sin Abdulkarijja, (da su) njih dvojica pricala njemu da su njih dvojica cula (culi) Umera, sina Hataba (da) govori:

cuo sam Hišama, sina Hakima (da) cita suru Furkan u životu (za života) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam sebi slušao za njegovo citanje (tj. pa sam ja osluhivao, ili: napregnuo sluh za njegovo citanje - slušao sam kako cita, uci), pa kada li on cita na (neke) oblike (nacine) mnoge (što) nije dao citati (što nije citao) meni njih poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio (dakle: ucio je drukcije, drugacije nego što sam cuo od Muhameda a.s.). Pa sam skoro (blizu) bio (da) skocim (na) njega u (toj) molitvi (dok je nije ni završio, skoncao). Pa sam se strpio dok je pozdravio (u znak završetka molitve, tj. dok je predao selam). Pa sam uzeo (zgrabio) njega (za odjecu na prsima) za njegov ogrtac pa sam rekao:

"Ko je dao citati ovu suru koju sam cuo tebe (da sada) citašc" Rekao je: "Dao je citati meni nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa sam rekao: "Slagao si, pa (jer) zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, vec je dao citati (ucio je) meni nju na (drugi oblik, nacin) osim (toga, onoga) što si citao (ti sada)." Pa sam otišao (krenuo) s njim vodim (ga, tj. vodeci ja) njega ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam rekao:

"Zaista ja sam cuo ovoga (da) cita sa surom (tj. cita suru) Furkan na (neke) oblike (nacine što) nisi dao citati meni njih (koje ja nisam cuo od tebe)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Pusti ga. citaj, o Hišame!" Pa je citao na njega (tj. citao je njemu ono) citanje koje sam cuo (od) njega (da) cita. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Tako (doslovno: Kao to) se je spustila (ta sura na taj oblik, nacin)." Zatim je rekao: "citaj, o Umere!" Pa sam citao (onim) citanjem koje je dao citati meni (koje je citao, izrekao meni). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Tako se je spustila (ova sura takocer). Zaista ovaj Kur'an se je spustio na sedam harfova (na sedam oblika, nacina citanja), pa citajte (ono) što je lako od njega (tj. citajte na onaj oblik i nacin koji vam je lak, koji nije težak za vas svakoga pojedinca da na taj nacin cita ili zapamti)."



GLAVA

slaganja Kur'ana.

(To jest: GLAVA sastavljanja ajeta u sure i sastavljanja i redanja sura u jednu cjelinu, zbirku u mushafu, musaf.)

PRICAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam, sin Jusufa, da je Ibnu Džurejdž izvijestio njih: a izvijestio je mene Jusuf, sin Maheka rekao je:

Zaista ja sam kod Aiše, majke vjernika, bio zadovoljan Allah od nje, kadli je došao (kadli doce) njoj (neki) Iracanin (covjek iz Iraka) pa je rekao:

"Koji cefini (Koje mrtvacke haljine) su najboljec" Rekla je: "Teško tebi! A šta šteti tebi (da li su ovakvi ili onakvi cefini, mrtvacke haljine)?!" Rekao je: "O majko vjernika! Pokaži mi tvoj mushaf (svoj musaf)." Rekla je: "Zaštoc" Rekao je: "Možda ja (da) složim (sebi) Kur'an na njemu (po njemu), pa (tj. jer) zaista ono cita se osim složenoga (nesložen)." Rekla je: "A šta šteti tebi koji (dio od) njega si citao prije (pre)?! Sišla je prvo što je sišlo od njega samo (jedna) sura od (dijela Kur'ana zvanoga) mufessala (mnogo izrastavljanoga), u njoj (u toj suri) je spominjanje raja i Vatre. Te kada su se vratili (tj. obratili od idolopoklonstva ti) ljudi ka Islamu, sišao je dozvoljeni i zabranjeni (dio, tj. sišle su sure u kojima se govori o onome šta je dozvoljeno i šta je zabranjeno muslimanima). A da je sišla (kao) prva stvar: "Ne pijte (to) vino!", zaista bi rekli: "Necemo ostaviti (to) vino nikada!" I da je sišlo: "Ne bludnicite!", zaista bi rekli: "Necemo ostaviti (taj) blud nikada!" Zaista vec je u Meki na Muhameda (Muhamedu objavljeno), pomilovao ga Allah i spasio, a ja sam zaista djevojka, igram se:

"Nego cas je njihovo obecanje (obecano vrijeme), a cas je nesrecniji i gorciji (od svega).".  (A taj ajet je u suri zvanoj El-Kamer.) A nije sišla sura El-Bekare i En-Nisa (nikako drukcije) osim, a ja sam kod njega (kod Muhameda a.s. kao njegova žena - a u ovim dvjema surama govori se o mnogim propisima u kojima se zapovjeda i zabranjuje)."

Rekao je: Pa je izvadila njemu (svoj) mushaf, pa je diktirala na njega (tj. njemu) ajete (izvjesne) sure.

(Veli se da je povod ovome slucaju bio to što Ibnu Mes'ud nije htio da odustane od svoga citanja i nije htio ni dao uništiti svoga mushafa koji je bio drukcije složen nego mushaf koji je poslao halifa Usman u Kufu. Zbog toga je ovaj Iracanin, koji je citao prema citanju Ibnu Mes'uda, došao da sravni svoj mushaf prema mushafu Aiše r.a..)

PRICAO NAM JE Adem, PRICAO nam je Šubete od Ebu Ishaka rekao je: cuo sam Abdurahmana, sina Jezida, rekao je: cuo sam Ibnu Mes'uda (da) govori o (surama) Benu Israilu (Subhanellezi esra bi abdihi), i Kehfu, i Merjemu, i Taha-u i Enbijau:

Zaista one su od najizvrsnijih najprvih (prvih po vremenu objavljivanja, ili prve su poucavane i naucavane napamet), i one su od moga rocenoga imanja (od starine moje, tj. one su od davnašnjega moga imanja - a to ce reci da su i ove sure vrlo rano objavljene - jer je "tiladun" imovina u živoj stoci, marvi koja se je kod nekoga isplodila i narodila još od staroga vremena, a nije kupljena od nekoga drugoga u skorije vrijeme).

PRICAO NAM JE Ebul-Velid, PRICAO nam je Šubete, obavijestio nas je Ebu Ishak, cuo je Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Poucio sam se (tj. Naucio sam napamet suru) "Sebbihisme Rabbike....", prije (nego) da doce (tj. prije nego što je doselio u Medinu) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio.

(Hoce s time da se rekne da je i ta sura vrlo rano bila objavljena, ali se i ona nalazi pri kraju mushafa, te se, prema tome, nije slagao Kur'an hronološki, po redu objavljivanja.)

PRICAO NAM JE Abdan od Ebu Hamzeta, od Aameša, od Šekika rekao je: rekao je Abdullah (Mesudov):

Vec sam znao slicne (te) sure koje je bio (obicaja) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) cita njih po dvije u (na) svakom naklonu (rekatu u klanjanju). Pa je ustao Abdullah (iz, sa toga sijela i otišao je u svoj stan) i unišao je sa njim Alkamete. I izašao je Alkamete (poslije kracega vremena), pa smo pitali njega, pa je rekao:

"Dvadeset sura od pocetka el-mufessala (dijela Kur'ana koji je mnogo izrastavljan jer su u tom dijelu vec krace sure - u tom dijelu dvadeset sura) je na slaganju (tj. prema slaganju i rasporedu) Ibnu Mes'uda, njihov kraj su el-havamim (tj. zadnji dio tih dvadeset sura su sure koje pocinju sa rijecima, izrazima, slovima Ha Mim)."

GLAVA:

Bio je (obicaja) Džibril (da) izlaže (pokazuje) Kur'an na Vjerovijesnika (Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio.

(To neki komentatori tumace da je Džibril tražio od Muhameda a.s. da mu izloži i pokaže Kur'an, tj. da mu cita, procita napamet, da mu recituje Kur'an - a to ce reci da je Džibril preslišavao, preslušavao Muhameda a.s. Kur'an.)

A rekao je Mesruk od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, od Fatime - na nju pozdrav (ili: mir joj)! -: Tajnim nacinom je rekao k meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da Džibril se suprotstavlja meni sa Kur'anom (tj. izlažemo jedan drugome Kur'an) svake godine (po jednom), i zaista on se je suprotstavljao meni (one) godine dva puta (dvaput), i ne mislim ga (ovaj slucaj drukcije) osim (tako da) je prisustvovao (tj. da je došao) moj rok (tj. moja smrt).

PRICAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, PRICAO nam je Ibrahim, sin Sada, od Zuhrije, od Ubejdulaha, sina Abdullaha, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, najdarežljiviji (od svih) ljudi sa (tim) dobrom. A najdarežljivije što biva je (A najdarežljiviji je bio) u mjesecu ramazanu, jer (je bio slucaj) da Džibril sretaše njega u svakoj noci u mjesecu ramazanu dok se zguli (tj. dok proce ramazan), izlaže (izlažuci) na njega (njemu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Kur'an. Pa kada je (kada bi) sreo njega Džibril, bio je (bio bi) darežljiviji sa dobrom od poslanoga vjetra (koji prethodi kiši).

PRICAO NAM JE Halid, sin Jezida, PRICAO nam je Ebu Bekr od Ebu Hasina, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta rekao je:

Izlagaše na Vjerovijesnika (tj. Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio, Kur'an svake godine jedanputa (misli se na Džibrila da on izlagaše), pa je izložio na njega (njemu - Muhamedu a.s.) dva puta (dvaput) u (onoj) godini koja (je ta što) se je zgrabio (uzeo u njoj, tj. što je u njoj umro). I boravljaše svake godine deset (dana u džamiji na kraju ramazana), pa je boravio dvadeset (20) u godini koja (je ta što) se je zgrabio (uzeo, tj. umro u njoj).

("Iatekefe" doslovno znaci: zadržavao se je, uhapsio se je, ostajao je - a to znaci boravio je.)

GLAVA

(izvjesnih, tj. osobito poznatih) citaca (Kur'ana) od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

PRICAO NAM JE Hafs, sin Umera, PRICAO nam je Šubete od Amra, od Ibrahima, od Mesruka: Spomenuo je Abdullah, sin Amra, (spomenuo je) Abdullaha, sina Mes'uda pa je rekao:

Necu prestati (da) volim njega (tj. Neprestano volim njega, jer) sam cuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Uzmite Kur'an od cetvorice: od Abdullaha, sina Mes'uda, i Salima, i Muaza i Ubejja, sina Ka'ba."

PRICAO NAM JE Umer, sin Hafsa, PRICAO nam je moj otac, PRICAO nam je Aameš, PRICAO nam je Šekik, sin Selemeta rekao je:

Predikovao je (Držao je govor) nama Abdullah, sin Mes'uda pa je rekao: "Tako mi Allaha zaista vec sam uzeo iz usta poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sedamdeset i nekoliko sura. Tako mi Allaha zaista vec su znali (tj. vec znaju) drugovi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da sam ja od znaniji (izmedu) njih za knjigu Allaha (o knjizi Allahovoj Kur'anu), a nisam ja sa najboljim (tj. a nisam ja najbolji izmedu) njih." Rekao je Šekik: Pa sam sjedio u (tim) krugovima (i) slušam (tj. slušajuci ja ono) što govore, pa nisam cuo vracaca (tj. odbijaca, ucenoga odbijaca da) govori osim to (tj. nisam cuo nikoga pozvanoga kriticara da nije prihvatio tu izjavu Abdullahovu o sebi kao tacnu).

PRICAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Aameša, od Ibrahima, od Alkameta rekao je:

Bili smo u Himsu. Pa je citao Ibnu Mesud suru Jusuf. Pa je rekao (jedan) covjek: "Nije evo kao ovo (tj. Nije) se (ovako) spustila (ova sura)." Rekao je: "citao sam na poslanika (tj. pred poslanikom) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Lijepo si ucinio (tj. Lijepo si recitovao, citao)." I našao (tj. osjetio) je od njega (od toga covjeka Ibnu Mes'ud da dolazi) vjetar (miris) vina, pa je rekao (Ibnu Mes'ud): "Zar sakupljaš (sastavljaš dva grijeha): da oglašavaš lažnim za knjigu Allaha i (da) piješ (to) vinoc" Pa je udario njemu (odrecenu) kaznu.

(To jest: Tužio ga je, pa je sud osudio onoga covjeka i udario mu propisanu tjelesnu kaznu.)

PRICAO NAM JE Umer, sin Hafsa, PRICAO nam je moj otac, PRICAO nam je Aameš, PRICAO nam je Muslim od Mesruka rekao je: rekao je Abdullah (Mes'udov), bio zadovoljan Allah od njega:

"Tako mi Allaha koji je (Taj što) nema božanstva (drugoga) osim Njega (osim On) nije se spustila (ni jedna) sura od knjige Allaha (drukcije) osim (tako da) ja znam gdje se je spustila. I nije se spustio (ni jedan) ajet od knjige Allaha (drukcije) osim (tako da) ja znam o cemu (ili o kome) se je spustio. I da znam jednoga (tj. ikoga, nekoga covjeka) znanijega od mene za knjigu (o knjizi) Allaha (što) dopire njemu (ta) deva (tj. do kojega se covjeka može doprijeti na devi), zaista bih pojahao (pojašio) k njemu."

PRICAO NAM JE Hafs, sin Umera, PRICAO nam je Hemmam, PRICAO nam je Katadete rekao je: pitao sam Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega:

"Ko je sakupio (cio) Kur'an na vremenu (za vrijeme) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. Ko je znao napamet Kur'an - ili: Ko je sebi napisao, ispisao cijeli Kur'an)?" Rekao je: "cetvorica. Svaki (od) njih (tj. Sva cetvorica ta bila su) od Pomagaca: Ubejj, sin Ka'ba, i Muaz, sin Džebela, i Zejd, sin Sabita i Ebu Zejd."

Slijedio je njega (Hafsa, sina Umera) Fadl od Husejna, sina Vakida, od Sumameta, od Enesa.

(Ova izjava Enesova tumaci se na razne nacine.)

PRICAO NAM JE Mualla, sin Eseda, PRICAO nam je Abdullah, sin Musena-a, PRICAO mi je Sabit El-Bunanija i Sumamete od Enesa rekao je:

Umro je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a nije sakupio Kur'an (niko drugi) osim cetvorice: Ebu Derda', i Muaz, sin Džebela, i Zejd, sin Sabita i Ebu Zejd. Rekao je: I mi smo naslijedili njega (Ebu Zejda jer on nije imao potomstva).

PRICAO NAM JE Sadekate, sin Fadla, izvijestio nas je Jahja od Sufjana, od Habiba, sina Ebu Sabita, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa rekao je: rekao je Umer:

Ubejj je najbolji citac (Kur'ana izmedu) nas. I zaista mi zaista ostavimo (tj. izostavljamo) od sadržaja (znacenja, govora, tj. od citanja) Ubejja, a Ubejj govori: "Uzeo sam njega (ovo što vi izostavljate) iz usta poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa necu ostaviti njega (ni) zbog (jedne) stvari (tj. ni zbog cega)."

(To znaci da on-Ubejj nije priznavao da je dokinut, ukinut neki ajet. medutim, drugi ashabi, medu njima i sami Umer, smatrali su da su neki ajeti dokinuti, ukinuti, i to su svoje shvatanje zasnivali na ajetu koji se sada dalje u tekstu i navodi kao dokaz.)

Rekao je Allah, uzvišen je: "Što Smo dokinuli od ajeta ili odgodili njega, donijeli Smo bolji od njega ili slican njemu....".


GLAVA

(vrijednosti sure zvane) Fatihatul-Kitabi (Otvaracice Božije Knjige, tj. GLAVA Fatihe, GLAVA o Fatihi).

PRICAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, PRICAO nam je Jahja, sin Seida, PRICAO nam je Šubete rekao je: PRICAO mi je Hubejb, sin Abdurahmana, od Hafsa, sina Asima, od Ebu Seida, sina Mualla-a, rekao je:

Bio sam (u prilici jednoj takvoj da) klanjam (tj. Klanjao sam bio, Klanjao sam), pa je pozvao mene Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa nisam odgovorio njemu (pa mu se nisam odazvao odmah). Rekao sam (poslije):

"O poslanice Allaha! Zaista ja sam bio (u takvom stanju da) klanjam." Rekao je (Muhamed a.s.): "Zar nije rekao (u suri El-Enfalu) Allah:

"..... odgovorite za Allaha i za Poslanika (tj. odazovite se Allahu i Njegovom poslaniku) kada je pozvao vas (kada poziva vas)....", (zar to nije rekao Allah)?" Zatim je rekao: "Zar ne (tj. Pazi)! Poucicu te najvecu suru u Kur'anu prije (nego) da izaceš iz Bogomolje." Pa je uzeo za moju ruku. Pa pošto smo htjeli da izacemo, rekao sam: "O poslanice Allaha! Zaista (si) ti rekao: "Zar ne (Pazi)! Poucicu te najvecu suru od (iz) Kur'ana." Rekao je:

"El-hamdu lillahi Rabbil-alemine (Hvala Allahu Gospodaru svjetova). Ona je (to izvjesnih) sedam podvostrucenih (tj. sedam ajeta) i veliki Kur'an koji (je taj što) se meni dalo njega (što se je meni dao on)."

(Ili: "Ona je (izvjesnih) sedam ponavljanih ajeta i veliki Kur'an koji mi se je dao on.".)

PRICAO MI JE Muhamed, sin Musena-a, PRICAO nam je Vehb, PRICAO nam je Hišam od Muhameda, od Ma'beda, od Ebu Seida Hudrije rekao je:

Bili smo u (jednom) icenju (idenju, tj. pohodu, putovanju) našem, pa smo odsjeli. Pa je došla (jedna) djevojka pa je rekla:

"Zaista gospodin (tj. gospodar, poglavica našega) plemena je ujeden (od zmije)."

(Doslovno rijec "selimun" znaci zdrav, ali iz želje i slutnje na dobro - na ozdravljenje, upotrebljava se taj izraz za osobu ujedenu od zmije. U ovom slucaju množina od "selimun" je "selma". A u slucaju kada "selimun" znaci zdrav, onda je množina "sulemau".)

A zaista naši ljudi su odsutni, pa da li je od vas bajac (vracalac neko ko zna bajati, vracati protiv ujeda zmije)?" Pa je ustao sa njom (jedan) covjek (od nas) što nismo bili (obicaja da) sumnjicimo njega sa bajanja (zbog bajanja, vracanja), pa je bajao njemu (tom poglavici). Pa je ozdravio (poglavica). Pa je zapovjedio za njega (njemu) sa trideset ovaca (tj. tome bajacu da se dadne trideset ovaca), i napojio je nas (poglavica) mlijekom. Pa pošto se je vratio (bajac), rekli smo njemu:

"Da li si bio (obicaja da) lijepo izvodiš bajanje (oducavanje, odbrajanje protiv ujeda zmije) ili si bio (obicaja da) baješc" Rekao je: "Nisam bajao (ni sa cim drugim) osim sa (surom) Ummul-Kitabom."

(A Ummul-kitabi je takocer naziv, ime sure Fatihe, prve sure u Kur'anu. Htio je da kaže ovo: Nisam ovome poglavici bajao na nacin kako to cine pagani i primitivni idolopoklonicki bajaci i vracevi, nego sam mu proucio Fatihu, molio sam se za njega Uzvišenom Allahu uceci Fatihu u kojoj se nalaze rijeci: "..... ve Ijjake nesteinu - i Tebe, Bože, molimo za pomoc.".)

Rekli smo: "Ne proizvodite (tj. Ne cinite sa tim tako dobijenim ovcama ni jednu) stvar do (da) docemo ili (da) pitamo (dok ne docemo i ne pitamo) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." Pa pošto smo došli Medini (u Medinu), spomenuli smo ga Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"A šta je bio (to što) dade znati njemu (što ga upozna) da je ona (ta sura) bajanje (tj. jedna molitva koja se može upotrebiti ondje gdje su pagani i idolopoklonici upotrebljavali bajanje i vracanje). Razdijelite (te ovce), i udarite za mene sa dijelom (tj. i odredite i meni jedan dio)."

(S time je Muhamed a.s. htio da ih uvjeri da im nije haram, grijeh jesti meso od tih tako dobijenih ovaca, pa je rekao da i njemu odrede dio.)

A rekao je Ebu Mamer: PRICAO nam je Abdul-Varis, PRICAO nam je Hišam, PRICAO nam je Muhamed, sin Sirina, PRICAO mi je Ma'bed, sin Sirina, od Ebu Seida Hudrije za ovo (tj. za ovaj hadis).

VRIJEDNOST EL-BEKARETA (SURE BEKARE)

PRICAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Šubete od Sulejmana, od Ibrahima, od Abdurahmana, od Ebu Mes'uda, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Ko je citao sa (izvjesna) dva ajeta."

PRICAO NAM JE Ebu Nuajm, PRICAO nam je Sufjan od Mansura, od Ibrahima, od Abdurahmana, sina Jezida, od Ebu Mes'uda, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko je citao (tj. Ko je izvršio citanje) sa (izvjesna) dva ajeta od kraja sure El-Bekarete (sure Bekare) u (jednoj, nekoj) noci, dostatna su njih dva bila njemu (tj. Ko procita zadnja dva ajeta sure Bekare u jednoj noci, dosta su mu ta dva ajeta)."

A rekao je Usman, sin Hejsema: PRICAO nam je Avf od Muhameda, sina Sirina, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Opunomocio (tj. Postavio) je mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za cuvanje zekata ramazana (ramazanske milostinje, tj. sadakatul-fitra - milostinje mršenja), pa je došao meni (jedan) dolazac (došljak) pa je poceo (da) grabi (da uzima) od (te) hrane. Pa sam uzeo (tj. uhvatio) njega pa sam rekao: "Zaista podignucu svakako (tj. odvešcu) tebe ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je PRICAO (taj) hadis (ili: taj dogacaj). Pa je rekao: "Kada si odsjeo (tj. prišao) ka svojoj postelji, pa citaj (tj. prouci, izgovori) ajet stolice (Njegove, tj. ajet u kojem se spominje Njegova stolica - a to ce reci Božije prijestolje), neprestano ce biti s tobom od Allaha (odrecen jedan) cuvar, i nece se približiti tebi (ni jedan) sotona (cavo) do (da) osvaneš (dok ne osvaneš)." I rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Istinit je bio tebi (Istinu ti je rekao), a on je (inace) lažov (veliki), to je (bio licno jedan) sotona (cavo što ti je to rekao)."

(A ajet zvani "ajeti kursija" je ajet u suri Bekare, pa je i spomenuto ovo ovdje da se i na osnovu toga pokaže i dokaže vrijednost te sure. A ovaj hadis je vec spomenut u opširnijoj verziji u prethodnom tekstu u drugoj knjizi.)

GLAVA

vrijednosti (sure) El-Kehfa.

PRICAO NAM JE Amr, sin Halida, PRICAO nam je Zuhejr, PRICAO nam je Ebu Ishak od Bera-a rekao je:

Bio je (jedan) covjek (u takvom stanju jedanput da) cita suru El-Kehf, a ka njegovoj strani (tj. a do njega) je ždrijebac (pastuh) svezan sa dva konopca (sa dva užeta). Pa je poklopila (obuhvatila) njega naoblaka (oblak jedan), pa je pocela (da) se približava i približava (ona - naoblaka tome covjeku). I poceo je njegov konj (da) bježi. Pa pošto je osvanuo (osvanulo - sutradan), došao je Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je to spomenuo njemu. Pa je rekao (Muhamed a.s.):

"To je (izvjesna) spokojstvenost (spokojstvo, smirenost što) se je spustila sa Kur'anom (zbog Kur'ana)."

GLAVA

vrijednosti sure El-Feth.

PRICAO NAM JE Ismail rekao je: PRICAO mi je Malik od Zejda, sina Eslema (Eslemovoga), od njegovoga oca (koji je bio osloboceni rob Umera r.a.) da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, icaše u nekom (od) svojih putovanja, a Umer, sin Hataba ide sa njim nocu. Pa je pitao njega Umer o (nekoj) stvari (o necemu), pa nije odgovorio njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim je (ponovo) pitao njega, pa nije odgovorio njemu (pa mu nije odgovorio). Zatim je (opet) pitao njega, pa nije odgovorio njemu. Pa je rekao Umer:

"Izgubila te tvoja majka (Umere)!"  (Umer to kaže sam sebi.) "Navaljivao si (Dosacivao si pitanjem) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, tri puta (pitajuci ga i u) svemu tome nece odgovoriti (ne odgovara) tebi." Rekao je Umer: Pa sam pokrenuo svoju devu, cak sam bio ispred (tih) ljudi (toliko sam pobjegao daleko). I plašio sam se da sice o meni (neki) Kur'an (tj. nešto što ce se citati u Kur'anu o meni). Pa nisam ostao (dugo, a vec se je desilo) da sam cuo (nekakvoga) vikaca (da) vice. Rekao je: Pa sam rekao: Zaista vec sam se plašio da bude sišao o meni (neki) Kur'an (ajet u vezi mene). Rekao je: Pa sam došao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam pozdravio njega. Pa je (Muhamed a.s.) rekao:

"Zaista vec se spustilo na mene (objavilo se meni) nocas (sinoc jedna) sura, zaista ona je draža (milija) k meni od (onoga svega prostora) što se je pojavilo (što se pojavljuje) na njemu (nad njim to) Sunce." Zatim je citao (tu suru koja pocinje sa rijecima):

"Inna fetahna leke fethan mubinen (Zaista Mi smo osvojili za tebe osvajanje jasno, tj. Vec smo odredili da ti damo jasnu pobjedu veliku).".

GLAVA

vrijednosti (sure) "Kul Huvellahu (Huvallahu) ehadun (Reci: On - Allah je jedan).".

O njemu (tj. O tome) je (pricala jedan hadis) Amreta (Amra) od Aiše, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

PRICAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Abdu-Rahmana, sina Abdullaha sina Abdurahmana sina Ebu Sa'sa'ata, od njegovoga oca, od Ebu Seida Hudrije da je (jedan) covjek cuo (jednoga drugoga) covjeka (da) cita (uci suru) "Kul Huvellahu (Huvallahu) ehadun.", (i) ponavlja nju (tj. ponavljajuci on nju mnogo puta). Pa pošto je osvanuo (dakle: sutradan), došao je ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je to spomenuo njemu, i kao da je (taj) covjek brojio (tj. smatrao) malenom nju (tu suru), pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Tako mi (Allaha) koji je (Taj što je) moja duša u Njegovoj ruci zaista ona (ta sura) zaista se izjednacuje (sa) trecinom Kur'ana (tj. ravna je trecini Kur'ana)."

A povecao (dodao) je Ebu Mamer: PRICAO nam je Ismail, sin Džafera, od Malika, sina Enesa, od Abdurahmana, sina Abdullaha sina Abdurahmana sina Ebu Sa'sa'ata, od njegovoga oca, od Ebu Seida Hudrije: izvijestio je mene moj brat (po majci) Katadete, sin Nu'mana, da je (jedan) covjek ustao u vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) cita od (te) zore (tj. u zoru, ili: u casovima od zore suru) "kul huvellahu ehadun.", (i ili a) ne povecava na nju (ništa više i ništa drugo). Pa pošto smo osvanuli, došao je (jedan) covjek Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (i isPRICAO Muhamedu a.s.) slicno njemu (tj. slicno onome u prethodnom hadisu).

PRICAO NAM JE Umer, sin Hafsa, PRICAO nam je moj otac, PRICAO nam je Aameš, PRICAO nam je Ibrahim i Dahhak Mešrikija od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za svoje drugove (tj. svojim drugovima):

"Zar nemocnim biva (tj. Zar ne može) jedan (od) vas da cita (da procita) trecinu Kur'ana u (jednoj) nocic" Pa je teško bilo to (palo) na njih i rekli su: "Koji (od) nas to može, o poslanice Allahac" Pa je rekao: "Allahul-Vahidus-Samedu je trecina Kur'ana."

(A sve te tri rijeci nalaze se u suri "Kul Huvellahu ehadun.". Allah je Uzvišeni Bog, a El-Vahidu je Jedini, a Es-Samedu je Namjeravani, tj. Onaj kome svako namjerava, kome se svako upravlja i obraca i bez koga se ne mogu zadovoljiti potrebe i postici želje.)

Rekao je Firebrija: cuo sam Ebu Džafera Muhameda, sina Ebu Hatima, pisara Ebu Abdullaha (Buharije), rekao je Ebu Abdullah (Buharija): Od Ibrahima je (ovaj hadis) mursel (poslan, tj. "munkati'": prekinutoga lanca ljudi koji ga prenose jer nije spomenuto ime ashaba), a od Dahhaka Mešrikije (hadis ovaj) je musned (povjeren, poduprt, tj. on je "muttesil": spojenoga lanca do samoga Muhameda a.s.).

(Ovdje Buharija upotrebljava izraz "mursel" za pojam "munkati'", a "musned" za pojam "muttesil, muttasil". "Verrakun" je onaj koji prodaje listove, tj. knjige, ali taj izraz ovdje znaci onaj ko se bavi listovima - "verekatun" je list - a to znaci ko ih piše, prepisuje, a to je pisar.)
GLAVA

vrijednosti (sura koje imaju naziv) "el-muavvizata (el-muavvizat, a to su sure "Kul euzu bi Rabbil-feleki." i "Kul euzu bi Rabbin-nasi.".

("El-muavvizatu" znaci one koje daju utocišta, tj. sure u kojima se zapovjeda da se traži i moli Uzvišeni Allah za utocište i zaštitu od svakoga zla opcenito i od nekih vrsta zla posebno.)

PRICAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ibnu Šihaba, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio kada se je razbolio, (bio je, bio bi obicaja da) cita na svoju osobu sa "el-muavvizatom" i (da) puše.

(To jest: citaše na sebe, nad sobom, sebi muavvizat i puhaše u svoje dlanove i onda dlanovima trljaše svoje tijelo. U muavvizat komentatori ubrajaju i suru "Kul Huvellahu ehadun.", pa muavvizat onda cine tri sure: "Kul Huvellahu....", "Kul euzu bi Rabbil-feleki." i "Kul euzu bi Rabbin-nasi.". U tome hadisu Aiša r.a. dalje veli:)

Pa pošto se je pojacao njegov bol, bila sam (obicaja da ja) citam (ucim) na njega (nad njim), i (da) potirem (da trljam njega) sa njegovom rukom nadanjem njezinoga blagoslova (tj. zbog nade u njezin blagoslov).

PRICAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, PRICAO nam je Mufaddal, sin Fedaleta, od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Urveta, od Aiše da je (da bi) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio kada je odsjeo (tj. pristupio) ka svojoj postelji, (bio bi) skupio (sastavio) svoja dva dlana (svoje dvije šake), zatim je puhnuo u njih dva, pa je citao (ucio) u njih dva (sure) "Kul Huvellahu ehadun.", i "Kul euzu bi Rabbil-feleki." i "Kul euzu bi Rabbin-nasi.", zatim potare sa njima dvama (sa dvije šake) što je (tj. koliko je on) mogao (dohvatiti) od svoga tijela, (a) pocinje (tj. pocinjuci on potiranje) sa njima dvama na svoju glavu, i svoje lice i što je bilo naprijed od njegovoga tijela, (i) cini (cineci on) to tri puta.

GLAVA

silaženja (izvjesnoga) spokojstva (spokojstvenosti, smirenosti) i (izvjesnih) ancela kod (tj. prilikom) citanja Kur'ana

A rekao je Lejs: PRICAO mi je Jezid, sin Hada, od Muhameda, sina Ibrahima, od Usejda, sina Hudajra, rekao je:

Dok on cita (u nekom dijelu) od (izvjesne) noci suru Bekarete, a njegov konj je svezan kod njega, kadli je kružila (ta) kobila (tj. kadli poce kružiti taj konj, odnosno kobila, jer je konj bio ženski konj, pa je zbog toga glagol "džalet" ženskoga roda - kadli iznenada kobila poce da kruži, trci)! Pa je ušutio (on Usejd, tj. prestao je uciti, citati Kur'an), pa se umirila (smirila kobila). Pa je citao, pa je kružila (ona njegova) kobila. Pa je ušutio, i umirila (smirila) se je (ona) kobila. Zatim je (opet, ponovo) citao, pa je (ponovo) kružila (trcala ona) kobila. Pa je otišao. A bio je njegov sin Jahja blizu nje (tj. blizu one kobile), pa se uplašio da (ona) pogodi njega. Pa pošto je sebi povukao njega (sina), podigao je svoju glavu ka nebu (koje je bilo takvo da) cak ne vidi njega (neba). Pa pošto je osvanuo, PRICAO je (isPRICAO je to) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao njemu (Muhamed a.s. na to):

"citaj, o sine Hudajra! citaj, o sine Hudajra!" Rekao je: "Pa sam se uplašio, o poslanice Allaha, da (ona-kobila) satare (zgazi) Jahja-a, a bio je (na prostoru) od nje blizu (a bio je blizu nje). Pa sam podigao svoju glavu, pa sam otišao k njemu. Pa sam podigao svoju glavu ka nebu, pa kada li kao (izvjesni) hladnjak, u njemu su primjeri (izvjesnih) svjetiljki (tj. u njemu su kao izvjesne svjetiljke)! Pa sam izašao (s toga mjesta tako) cak (da) ne vidim njega (toga hladnjaka - rijec "zulletun" je u jeziku arapskom ženskoga roda, pa je zato i zamjenica koja se u originalnom tekstu odnosi na tu rijec, upotrebljena u ženskom rodu)." Rekao je (Muhamed a.s.):

"A znaš (li ti, sine Hudajrov) šta je toc" Rekao je: "Ne." Rekao je: "To su (izvjesni) anceli (koji) su se približili zbog tvoga glasa. I da si citao (bez prekidanja do jutra), zaista bi osvanuli (ti anceli tako da) gledaju (izvjesni) ljudi k njima, ne sakrivaju se od njih (ne bi se ti anceli sakrivali od tih izvjesnih ljudi, ili od svih ljudi)."

Rekao je Ibnul-Had: A PRICAO mi je ovaj hadis Abdullah, sin Habbaba, od Ebu Seida Hudrije, od Usejda, sina Hudajra.

GLAVA

(onoga) ko je rekao: Nije ostavio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (ništa drugo) osim (ono) što je izmedu dvije strane (tj. korice njegove njegove - izmedu prve i zadnje korice Mushafa, izmedu prve i zadnje tvrde kože u koju je povezan Mushaf, zbirka, primjerak u kojoj, u kojem je ispisan Kur'an).

(Ovo se tumaci na više nacina, a jedan od tih nacina je i ovo: Nije ništa od Kur'ana ispušteno ni izostavljeno, i sav Kur'an u potpunosti je ono što se nalazi ispisano medu koricama mushafa - knjige u kojoj je Kur'an u cijelosti ispisan, pa je laž ono što sekta rafidija tvrdi da je sakriveno od Kur'ana ono, onaj dio gdje je izricito pisalo da Alija r.a. treba biti imam poslije Muhameda a.s. i laž je to što oni tvrde da je to pisalo u vrijeme Muhamedove a.s. smrti u Kur'anu.)

PRICAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, PRICAO nam je Sufjan od Abdulaziza, sina Rufej'a, rekao je:

Unišao sam ja i Šeddad, sin Makila na (ime posjete) Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice. Pa je rekao njemu (Ibnu Abbasu) Šeddad, sin Makila:

"Da li je ostavio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, od stvari (neke, tj. Je li ostavio išta)?" Rekao je: "Nije ostavio (ništa drugo) osim (ono) što je izmedu (kur'anske, mushafske, musafove) dvije strane." Rekao je: I unišli smo na (ime posjete, tj. da posjetimo) Muhameda, sina Hanefijjete, pa smo pitali njega, pa je rekao: "Nije ostavio (ništa drugo) osim (ono) što je izmedu (musafove) dvije strane."

(Ibnu Abbas je stricevic Alijin, i kao takav ne bi zatajio i sakrio nešto što daje prednost i pravo na hilafet Aliji. Muhamed, sin Hanefijete je roceni sin Alije od druge žene Alijine koju je vjencao Alija poslije smrti Fatime r.a., a ta druga žena bila je iz plemena Benu Hanifete i zbog toga se naziva Hanefijja - Hanifovic, Hanifovicka, a ime joj je Havleta - Havla, kci Džafera. Za ovoga Alijinoga sina Muhameda upravo sekta rafidija tvrdi da njemu pripada hilafet - imamet - poslije Alije r.a. Da je išta postojalo od onoga što oni tvrde, znao bi, valjda, to ovaj Alijin sin i rekao bi to. I baš upravo što taj Alijin sin Muhamed i Ibnu Abbas kažu da nije Muhamed a.s. ništa drugo ostavio osim ono što se nalazi u mushafu, u zbirci koju je Usman poslao, to je najbolji dokaz da je laž ono što tvrde rafidije i njima slicni. Lamut-ta'rif - odreceni clan "el" na rijeci "deffetejni" znaci dvije strane njega - izvjesnoga mushafa, a to znaci mushafa koji je ispisan pod nadzorom i rukovocenjem Usmana r.a. i umnožen pa poslan u razne krajeve islamske države koja je u to vrijeme postojala.)

GLAVA

vrijednosti Kur'ana nad ostali (svaki) govor.

PRICAO NAM JE Hudbete, sin Halida, Ebu Halid, PRICAO nam je Hemmam, PRICAO nam je Katadete, PRICAO nam je Enes, sin Malika, od Ebu Musa Eš'arije, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Primjer (onoga) koji cita Kur'an je kao (primjer izvjesnoga) limuna (ili, možda, narandže), njegov okus je lijep i njegov miris je lijep. A (onaj) koji ne cita (nece da cita) Kur'an je kao (primjer izvjesne) datule (hurme), njezin okus (ukus) je lijep, a nema mirisa za nju (tj. u nje). A primjer (izvjesnoga) pokvarenjaka (griješnika) koji cita Kur'an je kao primjer (izvjesnoga) šipa (šipka), njegov miris je lijep, a njegov okus (ukus) je gorak. A primjer (izvjesnoga) pokvarenjaka koji ne cita Kur'an je kao primjer kolokvinte, njezin okus (ukus) je gorak (i otrovan), i nema mirisa za nju (u nje nikakvoga)."

PRICAO NAM JE Museded od Jahja-a, od Sufjana, PRICAO mi je Abdullah, sin Dinara rekao je: cuo sam Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da prica) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Vaš rok u roku (onih) ko je prošao (koji su prošli) od (tih) naroda je samo kao što je (vrijeme) izmedu molitve (toga) popodneva i zalaženja Sunca (izmedu ikindije i akšama). I primjer vas i primjer Židova i kršcana je kao primjer (jednoga) covjeka (što) je uzeo u rad (na rad neke) radnike, pa je rekao (njima tražeci ih da mu rade): "Ko ce raditi meni ka polovini (tj. do polovine ovoga) dana na (tj. za) kirat (za karat) kirat (tj. po karat)?" Pa su radili Židovi. Pa je rekao: "Ko ce raditi meni od polovine (ovoga) dana ka popodnevu (do popodneva)?" Pa su radili (ti) kršcani. Zatim vi radite od (toga) popodneva ka zalaženju (tj. do toga zalaženja Sunca) sa (tj. za) dva kirata dva kirata (tj. po dva karata). Rekli su: "Mi smo mnogobrojniji poslom (radom), a manji davanjem (a malobrojniji darom, tj. Zašto smo mi više radili, a manje dobili)?" Rekao je:

"Da li sam nasilje (nepravdu, oštecenje) ucinio vama od vašega prava (obecanoga, ugovorenoga)?" Rekli su: "Ne." Rekao je: "Pa to je Moja dobrota (što) dajem nju kome sam htio (kome hocu, dajem vecu nagradu za manji rad)."

GLAVA

(Muhamedove a.s.) oporuke sa knjigom (ili: za knjigu) Allaha, mocan je i velicajan je.

PRICAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, PRICAO nam je Malik, sin Migvela, PRICAO nam je Talhate rekao je: pitao sam Abdullaha, sina Ebu Evfa-a:

"Da li je oporucio (tj. Da li je ostavio testament, pismenu oporuku) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u odnosu na svoje nasljedstvo)?" Pa je rekao (Abdullah): "Ne." Pa sam rekao: "Kako se je propisala na (te) ljude (ta) oporuka (što) se je njima zapovjedilo za nju, a nije oporucio (on-Muhamed a.s.)?" Rekao je: "Oporucio je sa knjigom Allaha (za knjigu Allaha da se nje držimo i da se po njoj ravnamo)."

GLAVA

(onoga) ko se nije obogatio (psihicki, duševno) sa Kur'anom (ili: ko nije pjevao sa Kur'anom - a to ce reci ko nije ucio, citao melodicno, blagozvucno Kur'an) i (GLAVA) Njegovoga govora, uzvišen je: "I zar nije dosta bilo njima da smo Mi spustili na tebe (tj. tebi ovu) knjigu (koja) se cita na njih (cita se njima)....".

PRICAO NAM JE Jahja, sin Bukejra rekao je: PRICAO mi je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba rekao je: izvijestio me je Ebu Selemete, sin Abdurahmana, od Ebu Hurejreta da on govoraše (doslovno: da je bio-da-govori): rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Nije slušao Allah (ni) za (jednu) stvar što je slušao za Vjerovijesnika (tj. Nije slušao Allah ništa kao Vjerovijesnika), pomilovao ga Allah i spasio, (u stanju, u vremenu kada) pjeva (uci) sa Kur'anom."

A rekao je (jedan) drug njemu (njegov, tj. drug Ebu Selemetov): Hoce (da rekne sa izrazom "jeteganna" znacenje koje ima izraz) "jedžheru bihi" - oglašava se s njim (tj. glasno cita, uci njega - Kur'an lijepim glasom).

(Ezine je'zenu ezenen znaci slušati, a ezine je'zenu iznen znaci dozvoliti. Znacenje "Allahovoga slušanja" je obilna nagrada Allahova za ucenje Kur'ana.)

PRICAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, PRICAO nam je Sufjan od Zuhrije, od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Nije slušao Allah (ni) za (jednu) stvar što je slušao za Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da pjeva sa Kur'anom (ili: da se obogati sa Kur'anom)."

Rekao je Sufjan: Tumacenje njegovo je: "jestagni bihi" - obogati se sa njim (sa Kur'anom duhovno, duševno).

(To znaci: Tumacenje izraza "jeteganna" je izraz: "jestagni bihi" - obogati se sa njim. Upravo na osnovu tumacenja ovoga izraza "jeteganna" jedni odobravaju, a jedni zabranjuju ucenje, citanje, recitovanje Kur'ana na nacin napjeva i melodija raznih vrsta. Samo i oni koji to odobravaju, vele da citanje Kur'ana na razne melodije ne smije dovesti do iskrivljenja rijeci u tekstu Kur'ana, jer to povlaci i promjenu znacenja.)

GLAVA

(bezazlene) zavidnosti vlasniku Kur'ana.

("Hasedun" je zavidnost kada se želi da od nekoga ode neko dobro, a "gibtatun" i "eligtibatu" je takva zavidnost kada se ne želi da od posjednika i vlasnika nekoga dobra ode i prestane njegovo dobro, nego se samo želi da i ti, ili i mi imamo i dobijemo onakvo dobro kao i on što ima i posjeduje. To ce se tako prevoditi sa izrazom bezazlena zavidnost.)


PRICAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je: PRICAO mi je Salim, sin Abdullaha, da je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: cuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Nema zavidnosti osim na dvojicu: covjek (što) je dao njemu Allah (Svoju) knjigu i (taj covjek) je stajao s njom (s Božijom knjigom - Kur'anom u) casovima (te) noci, - i (drugo) covjek (što) je dao njemu Allah imovinu, pa on milodari s njom (u) casovima noci i casovima dana."

("Eata" znaci i dati, i darivati.)

PRICAO NAM JE Alija, sin Ibrahima, PRICAO nam je Revh, PRICAO nam je Šubete od Sulejmana: cuo sam Zekvana (da prica) od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Nema zavidnosti osim u (pogledu stanja) dvojice: (prvo) covjek (covjeku što) je poucio njega Allah Kur'anu, pa on cita njega (u) casovima (dijelovima te) noci i casovima (toga) dana (dakle: u vrijeme, u casovima noci i dana), pa je cuo (pa ga cuje, pa cudne) njega susjed njegov pa je rekao (pa rekne): "Da sam ja (takav pa da) se meni dalo kao što se je dalo omsici (iksu ili tom-i-tom), pa (da) sam radio kao što radi (on), i (drugo) covjek (covjeku što) je dao njemu Allah imovinu, pa on uništava nju u pravo (izvjesno, tj. pa on troši tu imovinu u pravu svrhu), pa je rekao (jedan drugi) covjek: "Da sam ja (takav da) se meni dalo kao što se dalo omsici (iksu, tom-i-tom), pa (da) sam radio kao što (on) radi."

GLAVA:

Najbolji (od) vas je (onaj) ko se naucio (poucio sebe) Kur'anu i poucavao je njega (njemu - tj. i drugo lice je poucavao Kur'anu, da i ono upozna Kur'an).

PRICAO NAM JE Hadždžadž, sin Minhala, PRICAO nam je Šubete rekao je: izvijestio me je Alkamete, sin Merseda, cuo sam Sa'da, sina Ubejdeta, od Ebu Abdurahmana Sulemije, od Usmana, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Najbolji (od) vas je (onaj) ko se je poucio Kur'an i poucavao je njega (tj. i ko je ucitelj koji poucava druga lica da znaju Kur'an)." Rekao je (Sa'd, sin Ubejdeta): A dao je citati (tj. poucavao je druge citanju) Ebu Abdurahman u zapovjedništvu (tj. u vrijeme vladanja) Usmana (baveci se on neprekidno poucavanjem citanju), cak je bio Hadždžadž (došao na upravu, a on se bavi poucavanjem - 38, ili 72 godine). Rekao je (Ebu Abdurahman): A to je (tj. taj hadis je uzrok) koji je posadio mene (na) ovo moje mjesto (tj. na mjesto sa kojega sam poucavao, poducavao citanju Kur'ana druge).

PRICAO NAM JE Ebu Nuajm, PRICAO nam je Sufjan od Alkameta, sina Merseda, od Ebu Abdurahmana Sulemije, od Usmana, sina Affana, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista najvrijedniji (od) vas je (onaj) ko se je poucio Kur'an i poucavao je njega (poucavao je njemu)."

PRICAO NAM JE Amr, sin Avna, PRICAO nam je Hammad od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sada, rekao je:

Došla je Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (jedna) žena pa je rekla (njemu): "Zaista ona je vec poklonila svoju osobu (sebe, tj. poklonila je, poklanja sebe licno) Allahu i Njegovome poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je rekao (Muhamed a.s.):

"Nije za mene u (tim) ženama od potrebe (ništa, tj. Ja nemam nikakve potrebe za ženama)." Pa je rekao (jedan, neki) covjek: "Spari (tj. Vjencaj) meni nju." Rekao je: "Daj (Daruj) joj (neku) odjecu." Rekao je: "Necu naci (Ne nalazim-Nemam)." Rekao je: "Daj joj, i da (bude to makar jedan) prsten od željeza." Pa se razbolio (tj. ožalostio) zbog njega (zbog toga jer nije imao ništa). Pa je rekao (Muhamed a.s.): "Šta je sa tobom od Kur'anac" Rekao je "Tako i tako (tj. to i to)." Rekao je: "Pa vec sam spario (tj. vjencao - a to ce reci: vjencavam) tebi nju sa (onim, tj. zbog onoga, zbog toga) što je sa tobom od Kur'ana."

(Ovaj hadis i slicni njemu dolazice još u tekstu, a narocito kada bude govora o hadisima koji govore o braku. U pogledu tumacenja ovoga hadisa i njemu slicnih po sadržaju razni mezhebi imaju svoje stavove i stanovišta u odnosu na propise o braku, ali u ovoj GLAVI se hadis navodi da se na osnovu njega takoce ukaže na vrijednost poucavanja i poznavanja Kur'ana.)

GLAVA

citanja (Kur'ana) od leca srca (citacevoga, iza leca srca, tj. citanja bez gledanja u mushaf, musaf, knjigu - a ce reci: citanja, ucenja napamet, naizust).

PRICAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, PRICAO nam je Jakub, sin Abdurahmana, od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sa'da, da je (jedna) žena došla poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla:

"O poslanice Allaha! Došla sam zato (da) poklonim tebi svoju osobu (sebe)." Pa je gledao (pogledao) k njoj poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je penjao (tj. podizao svoj) pogled k njoj i upravljao ga je, zatim je spustio (oborio) svoju glavu. Pa pošto je vidjela (ona) žena da on nije dosudio o njoj (ni jednu) stvar (ništa, tj. da on nije donio nikakav sud o njoj), sjela je. Pa je ustao (jedan) covjek od njegovih drugova pa je rekao:

"O poslanice Allaha! Ako nije bila tebi u njoj (doslovno: sa njom, za njom nikakva) potreba, pa spari (vjencaj) meni nju." Pa je rekao njemu:

"Da li je kod tebe od stvari (neke, tj. Imaš li ti išta da joj dadneš vjencanoga dara)?" Pa je rekao: "Ne, tako mi Allaha, o poslanice Allaha!" Rekao je: "Odi k svojoj porodici, pa gledaj, da li ceš naci (neku) stvar (nešto)." Pa je otišao. Zatim se vratio pa je rekao: "Ne, tako mi Allaha, o poslanice Allaha! Nisam našao (ni jednu) stvar (ništa)." Rekao je: "Gledaj, i da (bi to bilo, bio makar jedan) prsten od željeza!" Pa je otišao. Zatim se vratio pa je rekao: "Ne, tako mi Allaha, o poslanice Allaha, i ni prsten od željeza (nisam našao), a ali ovo je moj pokrivac (tijela, moja donja odjeca)." Rekao je Sehl: Nije za njega ogrtac (postojao, tj. On nije imao nikakvoga ogrtaca). "Pa za nju polovina njega (tj. nastavio je dalje onaj covjek: Pa njoj dajem polovinu svoga pokrivaca, svoje donje odjece kao vjencani dar)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Šta (da) napraviš sa svojim pokrivacem? (To jest: Što da ciniš to sa svojim pokrivacem da ga cijepaš na dvojec) Ako si obukao njega (ti), nije bilo (tj. nece biti) na njoj od njega (ni jedna) stvar (ništa). A ako je obukla njega (ona), nije bilo (nece biti) na tebi (ni jedna) stvar (ništa)." Pa je sjeo (onaj) covjek cak (da) se je oduljilo njegovo sjedenje (dugo je sjedio). Zatim je ustao. Pa je vidio njega poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (kao) okretaca leca (tj. da je on okrenuo leca, a to znaci: da on odlazi). Pa je zapovjedio za njega, pa se je pozvao (nazad). Pa pošto je došao, rekao je (Muhamed a.s. njemu):

"Šta je to sa tobom od Kur'ana?" Rekao je: "Sa mnom je sura kao ta (tj. sura ta), i sura kao ta i sura kao ta." Brojio je njih (sure). Rekao je: "Da li citaš njih od leca svoga srca (tj. napamet, naizust, bez gledanja u mushaf)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Idi, pa vec sam dao u posjed (tj. u brak - a to ce reci: vjencajem) tebi nju sa (tj. zbog onoga) što je sa tobom od Kur'ana. (Tj. s toga, zbog toga što te sure znaš napamet - što ih citaš sa leca svoga srca, a ne sa leca papira, sa površine papira.)."

GLAVA

traženja spominjanja Kur'ana (tj. sjecanja na Kur'an) i medusobnoga ugovora (sa) njim (tj. i obnavljanja ugovora sa Kur'anom, a to znaci: i redovnoga i stalnoga citanja Kur'ana).

(Rijec u tekstu "istizkar" može da znaci i traženje podsjecanja, pa bi prevod mogao da glasi: GLAVA traženja podsjecanja na Kur'an. Neki kažu da "istizkarun" ovdje nije od "zikrun", nego od "zukrun", a "zukrun" znaci podsjecanje, i znaci i to kada covjek sveže koncic na prst da ga to na nešto podsjeti. A rijec "teahud" neki tumace kao pamcenje, ucenje napamet. Neki to opet tumace i ponavljanje, obnavljanje.)

PRICAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Primjer vlasnika (posjednika) Kur'ana je samo kao primjer vlasnika (izvjesne) ukolincene deve (deve koja je svezana užetom u koljenu, za koljeno). Ako je ugovarao na nju (tj. Ako je vezao nju užetom kao što se ljudi medusobno vežu, obavezuju ugovorom), držao je nju (zadržao je nju kod sebe, zadržace je ko sebe). A ako je pustio nju (iz užeta), otišla je (otice)."

(I hafiz ako stalno ne obnavlja Kur'an, ode mu iz sjecanja, tj. zaboravi ga.)

PRICAO NAM JE Muhamed, sin Ar'areta, PRICAO nam je Šubete od Mansura, od Ebu Vaila, od Abdullaha (Mes'udovoga), rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Loše je (to) što za jednoga (od) njih (što se jednom od njih desi) da govori: "Zaboravio sam ajet taj i taj!" Nego dalo mu se je zaboraviti (tj. Nije on zaboravio, nego se je njemu dalo zaboraviti). I tražite spominjanje (podsjecanje i ponavljanje) Kur'ana, pa (jer) zaista on je žešci rastavljanjem iz prsa (tih) ljudi od (izvjesnih, ili od tih) deva (tj. jace bježi Kur'an iz pamcenja hafiza nego deva od svojih vlasnika kada se ne cuvaju i ne vežu)."

PRICAO NAM JE Usman, PRICAO nam je Džerir od Mansura slicno njemu (slicno ovome hadisu što je sada naveden). Slijedio je njega (Muhameda, sina Ar'areta) Bišr od Ibnul-Mubareka, od Šubeta. A slijedio je njega (Muhameda, sina Ar'areta još i) Ibnu Džurejdž od Abdeta, od Šekika: cuo sam Abdullaha (Mes'udovoga), cuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

(Ima više tumacenja u vezi sa izrazom "bel nussije: Nego dalo se je njemu zaboraviti". Ovdje cemo navesti samo jedno tumacenje "Nego kaznio se je zaboravljanjem zbog rijetkoga ponavljanja". Ostala tumacenja nece se navoditi jer to umnožava i povecava obim prevoda.)

PRICAO NAM JE Muhamed, sin Ala-a, PRICAO nam je Ebu Usamete od Burejda, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Sklapajte medusobno ugovor (sa) Kur'anom (Ili: Obavezujte se sa Kur'anom, tj. Obnavljajte veze sa Kur'anom)! Pa tako mi (Allaha) koji (je taj što) je moja duša u Njegovoj ruci, zaista on je žešci rastavljanjem od (tih) deva u svojim užetima (kada su svezane)."

GLAVA

citanja (Kur'ana) na (toj) jahalici (životinji za jahanje, za jašenje).

PRICAO NAM JE Hadžadž, sin Minhala, PRICAO nam je Šubete rekao je: izvijestio me je Ebu Ijas rekao je: cuo sam Abdullaha, sina Mugaffela, rekao je:

Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan osvojenja (oslobocenja) Meke, a on cita na svojoj samarici (tj. devi) suru El-Feth (tj. suru koja pocinje sa rijecima: "Inna fetahna leke....").

GLAVA

poucavanja (izvjesne) djece Kur'an (Kur'ana).

PRICAO MI JE Musa, sin Ismaila, PRICAO nam je Ebu Avanete, od Ebu Bišra, od Seida, sina Džubejra, rekao je:

"Zaista (onaj dio Kur'ana) koji (je taj što) zovete njega El-mufessal, on je el-muhkem (ucvršcen, tj. punovažan, u njemu nema dokidanja, ukidanja, derogacije)." Rekao je (dalje Seid, sin Džubejra): A rekao je Ibnu Abas (ovo):

Preminuo je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a ja sam sin deset godina (tj. a ja imam deset godina starosti) i vec sam citao el-muhkem (tada).

(El-muhkem, ili El-mufessal je dio Kur'ana od sure El-hudžurat do kraja mushafa, musafa.)

PRICAO NAM JE Jakub, sin Ibrahima, PRICAO nam je Hušejm, izvijestion nas je Ebu Bišr od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice:

Sakupio sam el-Muhkem u vremenu (za vrijeme) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam rekao njemu (pitao sam ga): "A šta je "el-muhkem"c" Rekao je (Odgovorio mi je): "El-mufessal"."



GLAVA

zaboravljanja Kur'ana, i da li (da) govori (covjek): zaboravio sam ajet taj i taj, i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "Dacemo citati tebi, pa neceš zaboraviti (ništa drugo). Osim (Izuzev što ceš zaboraviti ono) što je htio Allah....".

PRICAO NAM JE Rebi', sin Jahja-a, PRICAO nam je Zaidete, PRICAO nam je Hišam od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

cuo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga) covjeka (da) cita u Bogomolji, pa je rekao (Muhamed a.s.):

"Pomilovao ga Allah! Zaista vec je napomenuo mene (podsjetio je mene) toliko i toliko ajeta (ili: taj i taj ajet) iz sure takve (tj. iz sure te)."

PRICAO NAM JE Muhamed, sin Ubejda sina Mejmuna, PRICAO nam je Isa od Hišama i rekao je:

".... oborio sam njih iz sure takve (iz sure te, tj. bio sam dao pasti, dao sam da padnu u zaborav ti ajeti iz te sure)."

Slijedio je njega (Muhameda, sina Ubejda) Alija, sin Mushira, i Abdete od Hišama.

(Napominje se još jednom to da u vecini slucajeva gdje se god u arapskom tekstu nalazi rijec "mesdžid" sa odrecenim clanom "el", dakle gdje god stoji "el-mesdžid", tu se misli na bogomolju - džamiju - Muhameda a.s. u Medini, pa ce se u tom slucaju rijec bogomolja pisati sa velikim pocetnim slovom prilikom prevoda rijeci el-mesdžid da bi se tako bez objašnjavanja znalo o kojoj se bogomolji radi. To je vec ucinjeno u navedenom hadisu.)

PRICAO NAM JE Ahmed, sin Ebu Redža-a, PRICAO nam je Ebu Usamete od Hišama, sina Urveta, od njegovoga oca, od Aiše rekla je:

cuo je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga) covjeka (da) cita u (jednoj) suri (jednu, neku suru) u (izvjesnoj) noci, pa je rekao:

"Pomilovao ga Allah! Zaista vec je napomenuo meni ajet taj i taj, bio sam (u prilici, u stanju da) se je meni dalo zaboraviti njega iz sure te i te."

PRICAO NAM JE Ebu Nuajm, PRICAO nam je Sufjan od Mansura, od Ebu Vaila, od Abdullaha (Mes'udovoga) rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Loše je (to) što za jednoga (od) njih (što se dogodi) da govori: "Zaboravio sam ajet taj i taj. Nego se je njemu dalo zaboraviti (dalo se da on zaboravi)."





GLAVA

(onoga) ko nije vidio (nikakve) štete da govori (da rekne covjek): "Sura El-Bekarete (Sura Bekara) i sura ta i ta.".

(To je mišljenje suprotno onome koje kaže da treba reci: Sura u kojoj se spominje el-bekaretu, i sura u kojoj se spominje Ali Imran itd.)

PRICAO NAM JE Umer, sin Hafsa, PRICAO nam je moj otac, PRICAO nam je Aameš, PRICAO mi je Ibrahim od Alkameta i Abdurahmana, sina Jezida, od Ebu Mes'uda Ensarije rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Dva ajeta od kraja (od zadnjega dijela) sure El-Bekarete (su tako vrijedna i sadržajna da je u takvome stanju i položaju svaki onaj) ko je citao sa njima dvama (ko cita, uci, prouci, procita ta dva ajeta) u (jednoj) noci (da) su njih dva bila dostatna (dovoljna) njemu (dosta su mu ili dovoljna su mu ta dva ajeta)."

PRICAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je: izvijestio me je Urvete, sin Zubejra, o hadisu Misvera, sina Mahremeta, i Abdurahmana, sina Karijje, da su njih dvojica cula Umera, sina Hattaba, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

cuo sam Hišama, sina Hakima sina Hizama, (da) cita suru El-Furkan u životu (za života) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam sebi slušao za njegovo citanje (tj. Pa sam se zainteresovao, zanimao, slušao njegovo citanje pažljivo), pa kada li on cita nju na oblike (na neke nacine) mnoge (što na njih) nije dao citati meni nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. nisam cuo da tu suru cita, uci Muhamed a.s. na te oblike, nacine)! Pa sam bio skoro (bio sam blizu da) skocim njemu (tj. da skocim na njega) u (toj) molitvi. Pa sam išcekivao (pricekao) njega dok je pozdravio (u znak završetka molitve, namaza; dok završi on molitvu; dok preda selam). Pa sam uzeo njega za odjecu na prsima (tj. Šcepao sam ga za prsa) pa sam rekao:

"Ko je dao citati tebi ovo suru (Ko ti je citao suru) koju sam cuo (od) tebe (da) citašc" Rekao je: "Dao je citati meni nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa sam rekao njemu: "Slagao si (Lažeš). Pa tako mi Allaha zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zaista on (licno) dao je citati meni ovu suru koju sam cuo tebe (da je citaš malocas)." Pa sam otišao sa njim (tj. Odveo sam ga) ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (i) vodim ga (tj. vodeci ja njega). Pa sam rekao:

"O poslanice Allaha! Zaista ja sam cuo ovoga (da) cita suru El-Furkan na (neke) oblike (nacine što na njih) nisi dao citati meni nju (tu suru), a zaista ti si dao citati meni suru El-Furkan (dakle: a vec si mi citao tu suru onako kako sam je vec cuo od tebe)." Pa je rekao:

"O Hišame! citaj nju (tu suru)." Pa je citao nju (onim) citanjem koje sam cuo njega (da ga on cita). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Evo kao to (tj. Tako; ovako) se je spustila (ova sura)." Zatim je rekao:

"citaj, o Umere!" Pa sam citao nju (citanjem) kojim je dao citati meni nju. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Evo kao to (tj. Tako) se je spustila (takoce)." Zatim je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista Kur'an se spustio na sedam oblika (nacina), pa citajte što se je olakšalo (tj. pa citajte na onaj oblik koji vam je lak, lagan od toga broja oblika i nacina)."

PRICAO NAM JE Bišr, sin Adema, izvijestio nas je Alija, sin Mushira, izvijestio nas je Hišam od svoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

cuo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (nekoga, jednoga) citaca (da) cita od (tj. u izvjesnoj) noci u Bogomolji, pa je rekao:

"Pomilovao ga Allah! Zaista vec je napomenuo meni toliko i toliko ajeta (ili: taj i taj ajet što) sam oborio njih (tj. što sam ih dao da mi padnu u zaborav, da mi padnu iz vida) iz sure te i te."

GLAVA

razgovjetnosti (razboritosti) u (tom) citanju (tako da se jasno istakne svako slovo: i vokal i konsonant), i (GLAVA) Njegovoga govora, uzvišen je: ".... i razgovijeti (tj. i citaj razgovjetno, razborito, jasno) Kur'an razgovjetnošcu.", i Njegovoga govora: "I Kur'an, rastavili smo ga zato (da) citaš njega na (te) ljude (tj. tim ljudima) na (jednom) boravku....", i (GLAVA onoga) što se mrzi (tj. što se smatra ružnim) da se sjecka (Kur'an) kao sjeckanje (te) pjesme.

(To znaci: Kur'an se cita jasno i polako u obliku ozbiljnoga pjevanja-ucenja, a ne cita se brzo i u obliku skandiranja kao pjesma kada se skandira.)

"Fiha jufreku....", je: "jufessalu" (rastavlja se, tj. "U njoj - U toj noci - rastavlja se...."). Rekao je Ibnu Abas: ".... feraknahu....", je: "fessalnahu" (rastavili smo ga).

PRICAO NAM JE Ebu Numan, PRICAO nam je Mehdija, sin Mejmuna, PRICAO nam je Vasil od Ebu Vaila, od Abdullaha (Mesudovoga), rekao je:

Poranili smo na Abdullaha (tj. ka Abdullahu Mes'udovom). Pa je rekao (jedan) covjek: "Procitao sam (cijeli) el-mufessal sinoc." Pa je rekao: "Sjeckanje kao sjeckanje (te, izvjesne) pjesme. (To jest: Ucio si, citao si brzo bez razmišljanja.) I zaista ja zaista pamtim (te) vršnjake (tj. sure jednake dužine) koje (su te što) citaše s njima (tj. bio je obicaja da cita njih) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, osamnaest sura iz el-mufessala i dvije sure iz obitelji Hamima (tj. iz obitelji, iz grupe sura koje imaju zajednicko ime Hamim - Ha Mim).

PRICAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, PRICAO nam je Džerir od Musa-a, sina Ebu Aišeta (Ebu Aišetovoga), od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, o Njegovom govoru "Ne pokreci s njim svoj jezik zato (da ti) žuriš s njim.", rekao je:

Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio kada je (kada bi) sišao na njega (njemu) Džibril sa (Allahovom) objavom, (bio je, tj. bio bi imao, imao bi neke promjene u držanju i ponašanju) i bio je od (toga jedan dio i to; bio je i takvog obicaja) što pokrece s njim (s objavljivanjem, tj. za vrijeme samoga primanja objave) svoj jezik i svoje dvije usne, pa se zažesti na njega, (tj. pa mu to pravi teškocu), i bilo je (to takvo stanje da) se pozna od njega (tj. i prepoznavaše se to na njemu). Pa je spustio Allah (onaj) ajet koji je u (suri) "La uksimu bi jevmil-kijameti.", (a to je ajet koji u prevodu glasi):

"Ne pokreci sa njim svoj jezik zato (da) žuriš sa njim. Zaista na Nas je njegovo sakupljanje i njegovo citanje." (A to znaci): Pa zaista na Nas je da sakupimo njega u tvoja prsa i njegovo citanje. "Pa kada smo citali njega, pa slijedi njegovo citanje.", je: Pa kada spuštamo njega, pa slušaj. "Zatim zaista na Nas je njegovo objašnjenje.". Rekao je: Zaista na Nas je da objašnjavamo njega sa tvojim jezikom. Rekao je: I bio je, kada je došao njemu Džibril, šutio (tj. bio bi šutio, šutio bi). Pa kada je (kada bi) otišao, citao je njega kao što je obecao njemu Allah.

GLAVA

oduljivanja (toga) citanja (tj. potrebnoga otezanja dugih samoglasnika).

PRICAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, PRICAO nam je Džerir, sin Hazima, Ezdija, PRICAO nam je Katadete rekao je: pitao sam Enesa, sina Malika, o citanju Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

Bio je (obicaja da) oduljiva oduljivanjem (tj. Oduljivaše on oduljivanjem - a to ce reci: prilicno dugo je izgovarao duge vokale, samoglasnike).

PRICAO NAM JE Amr, sin Asima, PRICAO nam je Hemmam od Katadeta rekao je: Pitao se (Upitan) je Enes kako (tj. kakvo) je bilo citanje Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

Bilo je oduljivanje. Zatim je procitao (tj. izgovorio je izraz, recenicu) "Bismillahir-rahmanir-rehimi.", oduljiva (oduljivaše) sa "Bismillahi" (tj. oduljivajuci on slog "la", uceci on dulje slog "la" u izrazu "Bismillahi"), i oduljuje sa "Er-Rahmani" (uceci dugo slog "ma") i oduljuje sa "Er-Rahimi" (uceci dugo slog "hi").

GLAVA

(izvjesnoga) ponavljanja (glasa "a" tri puta prilikom citanja - a to znaci kao neki refren, pripjev u kojem se glas u grlu potresa, titra izgovarajuci a a a).

PRICAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, PRICAO nam je Šubete, PRICAO nam je Ebu Ijas rekao je: cuo sam Abdullaha, sina Mugaffela, rekao je:

Vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) cita, a on je na svojoj devi - ili svome devcu - i ona ide sa njim, a on cita (uci) suru El-Feth, ili od (iz) sure El-Feth citanjem mekim (nježnim) i on ponavlja (tresucim glasom vicuci a a a).

GLAVA

ljepote (izvjesnoga) glasa sa (izvjesnim) citanjem.

PRICAO NAM JE Muhamed, sin Halefa, Ebu Bekr, PRICAO nam je Ebu Jahja Himmanija, PRICAO nam je Burejd, sin Abdullaha sina sina Ebu Burdeta, od njegovoga djeda Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao njemu:

"O Ebu Musa! Zaista vec se je tebi dala (jedna) svirala od svirala (obitelji) Davuda (tj. darovao se tebi lijep glas tvoga grla kao što je bio darovan lijep glas grla porodici Davudovoj, odnosno samom Davudu a.s., Davidu).

GLAVA

(onoga) ko je volio (želio) da sebi sluša Kur'an (da sluša Kur'an) od (nekoga drugoga) osim njega (tj. osim sebe).

PRICAO NAM JE Umer, sin Hafsa sina Gijasa, PRICAO nam je moj otac od Aameša, PRICAO mi je Ibrahim od Abideta, od Abdullaha (Mes'udovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"citaj na mene (tj. meni) Kur'an!" Rekao sam: "Zar (da) citam (ja) na tebe (tebi), a na tebe (a tebi) se je spustio (objavio)?" Rekao je:

"Zaista ja volim (želim) da cujem (da slušam) njega od (nekoga drugoga) osim mene (osim sebe)."

GLAVA

govora (izvjesnoga) poucavaoca citanja (izvjesnom) citacu: "Dosta ti je!" ("Dosta!").

PRICAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, PRICAO nam je Sufjan od Aameša, od Ibrahima, od Abideta, od Abdullaha, sina Mes'uda, rekao je: rekao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"citaj na mene (citaj meni; citaj mi)!" Rekao sam: "O poslanice Allaha! Zar (da ja) citam na tebe, a na tebe (tebi) se je spustioc" Rekao je: "Da." Pa sam citao suru En-Nisau (Nisa') dok sam došao ka ovome ajetu:

"Pa kako (ce se onda osjecati nevjernici i griješnici) kada smo došli (tj. kada docemo) od svakoga naroda sa (jednim) svjedokom, a došli smo (a docemo) s tobom na ove (kao jednim) svjedokomc". Rekao je: "Dosta ti je (Dosta) sada!" Pa sam se obazreo k njemu, pa kada li njegova (a njegova) dva oka suze (liju, tj. prolijevaju suze).

GLAVA:

U koliko (vremena jedan citac da) procita (cijeli) Kur'anc

A govor Allaha, uzvišen je: ".... pa citajte (ono) što se je olakšalo od njega (tj. što vam je lako, što vam nije teško)...." (ne postavlja nikakve granice u vremenu).

PRICAO NAM JE Alija, PRICAO nam je Sufjan: rekao je meni Ibnu Šubrumete:

Gledao (tj. Promatrao) sam koliko je dosta (dostatno izvjesnom) covjeku od Kur'ana, pa nisam našao (ni jedne) sure manje od tri ajeta, pa sam rekao: Ne treba (ni) za jednoga (muslimana, tj. Ne treba ni jednome muslimanu, nikome) da cita manje od tri ajeta.

Rekao je Alija: PRICAO nam je Sufjan, izvijestio nas je Mansur od Ibrahima, od Abdurahmana, sina Jezida, izvijestio je njega Alkamete od Ebu Mes'uda, a sreo sam ga, a on ophodi Ka'bu, pa je spomenuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (i govor Muhameda a.s. da je on rekao) da (onaj) ko je procitao sa dva ajeta (tj. ko procita dva ajeta) od kraja (krajnja, zadnja, posljednja; od zadnjega dijela) sure El-Bekare u (jednoj, nekoj) noci, bila su dosta (tj. dosta su) njih dva njemu.

PRICAO NAM JE Musa, sin Ismaila, PRICAO nam je Ebu Avanete, od Mugireta, od Mudžahida, od Abdullaha, sina Amra, rekao je:

Vjencao je meni moj otac (jednu) ženu plemicku. Pa ispitivaše (pregledaše, tj. posjecivaše on - otac) svoju snahu, pa pita nju o njezinome mužu. Pa (ona) govori: "Divaj je (taj) covjek od covjeka (od ljudi)! Nije pokazao nama postelje (ni jedne još) i nije istraživao nama zastora (ili zastrte, pokrivene stvari) otkada smo došli njemu. Pa pošto se oduljilo to na njega (tj. njemu), spomenuo je (to) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao (Muhamed a.s.):

"Sretni (tj. Sastavi) me sa njim." Pa sam sreo njega poslije, pa je (on) rekao: "Kako postišc" Rekao je: "Svaki dan." Rekao je: "A kako svršavaš (završavaš citanje cijeloga Kur'ana)?" Rekao je: "Svaku noc (procitam cijeli Kur'an)." Rekao je (Muhamed a.s.):

"Posti u svakom mjesecu tri (dana), i citaj (tj. procitaj cijeli) Kur'an u svakom mjesecu (jedanput samo)." Rekao je (Abdullah, sin Amra): Rekao sam: "Mogu (ja i) više od toga." Rekao je: "Posti tri danu u sedmici."

(Doslovno: Posti tri dana u petku. Arapi imenom petka nazivaju sedmicu kao što se u nas imenom nedjelje naziva sedmica. U nas se rekne nedjelja dana, nedjelju dana, a u njih petak dana.)

Rekao je: Rekao sam: "Mogu više od toga." Rekao je: "Mrsi dva dana, pa posti dan." Rekao je: Rekao sam: "Mogu (ja) više od toga." Rekao je: "Posti najvrijedniji post (najvrijedniji nacin od posta, najvrijedniji nacin posta) post Davuda: postenje dana (post jednoga dana), i mršenje dana (jednoga)."  (Dakle: posti se svaki drugi dan.) "I citaj (tj. I procitaj cijeli Kur'an) u svakih sedam noci (tj. dana samo) jedanput (jednom)." Pa da sam ja primio dopuštenje (tj. olakšicu) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. Kamo srece da sam to prihvatio)! A to je (zbog toga što se dogodilo poslije) da sam ja ostario i oslabio sam (iznemogao sam).

Pa je bio (obicaja da) cita (tj. Pa citaše Abdullah, sin Amra, u starosti) na nekoga (nekome od) svoje porodice (tu) sedminu od Kur'ana u (izvjesnom) danu, i (taj dio što) cita njega, izlaže (izloži, presluša) njega (u jednom dijelu) od (toga) dana zato (da) bude lakši (lakše) na njega u toj noci (u toj izvjesnoj noci). A kada je htio da se ojaca (da ojaca), mrsio je (po nekoliko) dana, i brojio je (koliko je dana mrsio-koliko dana nije postio), i postio je slicno njima (tj. toliko isto dana bi postio koliko je bio dana mrsio zbog) neugodnosti da ostavi (on jednu) stvar (što) se je rastavio (sa) Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, na njoj (tj. jer mu je bilo ružno, neugodno da napusti jedan lijepi postupak svoj koji je vršio za živoga Muhameda a.s., za vrijeme života Muhameda a.s., prije smrti Muhameda a.s.).

Rekao je Ebu Abdullah (Buharija): A rekao je neki (od) njih (tj. neki od pripovjedaca ovoga hadisa u svome pricanju ovoga hadisa):

".... u tri (noci, dana ti procitaj Kur'an).....", i (neki je rekao:) "u pet (dana, noci procitaj Kur'an)." A najviše njih je (složilo se) na sedam (tj. da je Muhamed a.s. rekao da u sedam, za sedam noci, dana procita cijeli Kur'an).
PRICAO NAM JE Sa'd, sin Hafsa, PRICAO nam je Šejban od Jahja-a, od Muhameda, sina Abdurahmana, od Ebu Selemeta, od Abdullaha, sina Amra, rekao je: rekao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"U koliko citaš Kur'an (tj. Za koliko vremena procitaš ti cijeli Kur'an)?"

PRICAO MI JE Ishak, izvijestio nas je Ubejdulah, sin Musa-a, od Šejbana, od Jahja-a, od Muhameda, sina Abdurahmana, slobodnjaka Zuhretovica, od Ebu Selemeta. Rekao je (vec spomenuti Jahja): A mislim mene (tj. A mislim sebe da sam cuo; A mislim da sam cuo....). Rekao je (nakon što se je sigurno sjetio): cuo sam ja od Ebu Selemeta, od Abdullaha, sina Amra, rekao je: rekao je meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Procitaj Kur'an u mjesecu (za mjesec dana)." Rekao sam: "Zaista ja nalazim snagu." Dok je rekao (najzad): "Pa procitaj njega u sedam (noci, tj. dana), i ne povecavaj na to (tj. i ne procitaj ga povecavajuci vremensku kratkocu - a to ce reci: za manje od sedam dana ne moj da ga procitaš iako to možeš)."

GLAVA

(izvjesnoga) plakanja (placa) kod citanja Kur'ana.

PRICAO NAM JE Sadekate, izvijestio nas je Jahja od Sufjana, od Sulejmana, od Ibrahima, od Abideta, od Abdullaha (Mesudovoga). Rekao je Jahja:

Neki (dio ovoga) hadisa je od Amra, sina Murreta. Rekao je meni (to veli Abdullah Mesudov) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio.

PRICAO NAM JE Museded od Jahja-a, od Sufjana, od Aameša, od Ibrahima, od Abideta, od Abdullaha (Mesudovoga). Rekao je Aameš:

A neki (dio) hadisa je (takav da je njega) PRICAO meni Amr, sin Murreta, od Ibrahima, od njegovoga oca (ili: i od njegovoga oca - a veli se da to znaci od oca Sufjanovoga koji je imao ime Seid, sin Mesruka), od Ebu Duha-a, od Abdullaha (Mesudovoga) rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"citaj na mene (tj. citaj mi)!" Rekao je: Rekao sam: "Zar (da) citam na tebe, a na tebe se je spustioc" Rekao je: "Zaista ja želim (strastveno) da cujem njega od (nekoga) osim mene (osim sebe)." Rekao je: Pa sam citao (suru) Nisa'. Te kada sam dopro (do ajeta):

"Pa kako kada smo došli (docemo) od svakoga naroda sa (jednim) svjedokom, i došli smo (i docemo) s tobom na ove (kao) svjedokomc", rekao je meni: "Otkloni se!" Ili (je rekao): "Uzdrži se!" (To jest: "Prestani!"). Pa sam vidio njegova (dva oka da) suze (da liju suze).

PRICAO NAM JE Kajs, sin Hafsa, PRICAO nam je Abdulvahid, PRICAO nam je Aameš od Ibrahima, od Abideta Selemanije, od Abdullaha (Mesudovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"citaj na mene!" Rekao sam: "Zar (da) citam na tebe, a na tebe se je spustioc" Rekao je: "Zaista ja volim da cujem njega od (nekoga drugoga) osim mene (osim sebe)."
GLAVA

(onoga) ko se je dvolicio sa citanjem Kur'ana (tj. ko je citao Kur'an zbog toga da ga neko od ljudi vidi, ko ga je citao iz licemjerstva), ili se je hranio s njim (ili je citao Kur'an da bi dobio neko jelo za njega) ili se je ponosio s njim.

PRICAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan, PRICAO nam je Aameš od Hajsemeta, od Suvejda, sina Gafeleta, rekao je: rekao je Alija: cuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Doci ce u kraju (u zadnjem dijelu toga) vremena (jedni) ljudi, novih (svojih) zuba (ili: mladih svojih godina), maloumnih (svojih) pameti (umova, razumnosti), govore od najboljega govora (toga) svijeta (tj. toga ljudstva, ljudi), (a) izlaze (izlazice) iz Islama kao što izlazi (tj. proce ta) strijela iz pogocene (ustrijeljene, prostrijeljene) životnje, (i) nece proci (ne prolazi) njihovo vjerovanje njihova grla (grkljane, tj. sa jezika nije sišlo u srce njihovo vjerovanje), pa gdje god ste sreli (tj. gdje god sretnete) njih, pa ubijajte ih, pa (tj. jer) zaista ubijanje njih je nagrada za (onoga) ko je ubio njih (nagracen ce biti na) sudnjem danu."

PRICAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Jahja-a, sina Seida, od Muhameda, sina Ibrahima sina Harisa, Tejmije, od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, da je on rekao: cuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Izaci ce u vas (tj. Pojavice se medu vama jedni takvi) ljudi (da) cete ponižavati (omalovažavati vi) vašu (tj. svoju) molitvu sa njihovom molitvom, i vaš (svoj) post sa njihovim postom i vaš (svoj) rad sa njihovim radom. I citace (oni) Kur'an (ali to njihovo citanje) nece prelaziti njihova grla (grkljane). Izlazice (oni) iz (ove) vjere kao što izlazi (ta) strijela iz pogocene (prostrijeljene) životinje (ulovljene životinje). Gleda (lovac koji je gacao - gleda) u (njezin) oštrac pa ne vidi (ni jednu) stvar, i gleda u (tu) strijelu (tj. u sredinu strijele) pa ne vidi (ni jednu) stvar (ništa), i gleda u (njezina) pera pa ne vidi (ni tu ni jednu) stvar (tj. ništa ne vidi od tog pogodka, nikakvoga traga na cijeloj strijeli ne vidi)."

A sumnja (jedan od pripovjedaca) u procijepu (u rascijepljenom dijelu strijele, tj. u zadnjem dijelu strijele je li lovac vidio išta, ili: o procijepu je li u hadisu receno išta).

(Kao što strijela koja proce kroz pogocenu životinju tako brzo da se na strijeli ne vidi nikakav trag koji pokazuje da je prošla kroz ubijenu životinju, tako i licemjerni citaci Kur'ana brzo izacu iz vjere Islama da se na njima ne može vidjeti trag nikakav, ikakav da su ikada i bili u Islamu jer ne cine nikakvih dobrih djela koja se u Kur'anu preporucuju. Rijec "el-fuku" znaci dio strijele suprotan od vrha strijele, i na tom dijelu se nalazi rascijepljeni dio u koji nalegne tetiva prilikom zatezanja i odapinjanja strijele.)

PRICAO NAM JE Museded, PRICAO nam je Jahja od Šubeta, od Katadeta, od Enesa, sina Malika, od Ebu Musa-a, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Vjernik koji cita Kur'an i radi sa njim (tj. po njemu - prema Kur'anu) je kao (izvjesni) limun (ili narandža), njegov okus (ukus) je lijep i njegov miris je lijep. A (izvjesni) vjernik koji nece citati (tj. ne cita) Kur'an, a radi sa njim (po njemu) je kao datula (hurma), njezin okus (ukus) je lijep, a nema mirisa za nju (tj. a ona nema mirisa nikakvoga). A primjer (izvjesnoga) licemjerca koji cita Kur'an je kao šip, njegov miris je lijep, a njegov okus je gorak. A primjer (izvjesnoga) licemjerca koji nece citati (ne cita) Kur'an je kao kolokvinta, njezin okus (ukus) je gorak, ili nevaljao (loš, tj. otrovan), a njezin miris je gorak (nevaljao)."

GLAVA:

citajte Kur'an dok su se složila (ili: dok su se obiknula) vaša srca (tj. dok ste ugodni i raspoloženi za citanje Kur'ana, dok se ne zamorite).

PRICAO NAM JE Ebu Numan, PRICAO nam je Hammad od Ebu Imrana Dževnije, od Džunduba, sina Abdullaha, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"citajte Kur'an, dok su se složila vaša srca. Pa kada ste se protivili (suprotstavili, tj. kada se ne slažete, kada osjetite neko pomanjkanje raspoloženja i slasti u tom citanju), pa ustanite od njega (tj. prestanite, prekinite ga)."

PRICAO NAM JE Amr, sin Alije, PRICAO nam je Abdur-Rahman, sin Mehdije, PRICAO nam je Sellam, sin Ebu Muti-a, od Ebu Imrana Dževnije, od Džunduba: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"citajte Kur'an, dok su se složila na njega vaša srca. Pa kada ste se protivili, pa ustanite od njega." Slijedio je njega (Sellama, sina Ebu Muti-a) Haris, sin Ubejda, i Seid, sin Zejda, od Ebu Imrana. A nije podigao njega (prednjega hadisa) Hammad, sin Meslemeta, i Eban. A rekao je Gunder od Šubeta, od Ebu Imrana: cuo sam Džunduba njegov govor. A rekao je Ibnu 'Avn od Ebu 'Imrana (Ebu Imrana), od Abdullaha, sina Samita, od Omera njegov govor.

(U oba ova slucaja hadis nije merfu'-podignut do Muhameda a.s., tj. nije spomenuto i njegovo ime, nije on spomenut. Spomenut je govor njegovoga druga pri cemu nije napomenuto da je to njegov drugo cuo od njega - od Muhameda a.s..)

A Džundub je vjerodostojniji i mnogobrojniji (više puteva do njega ima nego do Ibnu Avna).

(Napominje se i to da ovaj hadis ima i ovakvo tumacenje: citajte Kur'an - zajednicki - dok se slažu vaša srca - u razumijevanju njegovih znacenja i u tumacenjima njegovoga sadržaja. Pa kada se sukobite - i kada se ne budete složili u njegovome razumijevanju - pa ustanite od njega - ustanite i razicite se iz toga sijela, ili odustanite od toga tumacenja u kojem se ne slažete da to ne bi do izvjesnoga zla dovelo vas. O ovome hadisu je i Ibnul-Dževzija rekao ovo: Drugovi Muhameda a.s. protivili su se, sukobljavali su se u vezi nacina citanja i u vezi narjecja, pa im se je ovim hadisom zapovjedilo da se razicu i odu kucama kada medu njima doce do protivljenja i sukoba oko toga da neki od njih ne bi odbio da prizna to što drugi cita, pa da tako odbije da prizna ono što je spustio, objavio, poslao Uzvišeni Allah.)

PRICAO NAM JE Sulejman, sin Harba, PRICAO nam je Šubete od Abdulmelika, sina Mejsereta, od Nezzala, sina Sebreta, od Abdullaha (Mesudovoga) da je on cuo (jednoga) covjeka (da) cita (jedan) ajet (a Abdullah) je cuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da cita) protivno njemu (tome ajetu što ga cita taj covjek o kojem je rijec). Pa sam uzeo (veli dalje Abdullah) za njegovu ruku, pa sam otišao sa njim ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao (Muhamed a.s.):
"Obadva vas ste dobrocinitelji (doslovno: Oba -od- vas dvojice, tj. Svaki od vas dvojice - je dobrocinitelj), pa citaj (citajte svaki na svoj nacin)!" Najveci (tj. Najpretežniji dio) moga znanja je (veli Šubete da) je rekao (Muhamed a.s.: "Ne protivite se, tj. Ne sukobljavajte se, ne suprostavljajte se.")

"Pa zaista ko je bio prije vas, protivili su se (tj. sukobljavali su se, suprostavljali su se jedni drugima medusobno), pa je uništio njih (taj takav postupak, ili: pa je uništio njih Uzvišeni i Vjecni Allah)."